Ime Floriana Zellera dobro poznaju brojni filmofili jer je po svojoj drami "Otac" ovaj francuski književnik režirao svoj prvi film. Za naslovnu ulogu u njemu Anthony Hopkins dobio je 2021. godine svoj drugi Oscar za najbolju mušku ulogu. Zellerovu dramu "Otac" u beogradskom Ateljeu 212 režirao je Paolo Magelli, a zagrebačka ju je publika vidjela na Gavellinim večerima, taman uoči nove Magellijeve premijere na sceni HNK Varaždin, Shakespeareova "Sna Ivanjske noći".
Ovdje u "Ocu", uz pomoć svoje stalne suradnice dramaturginje Željke Udovičić Pleštine, Magelli stručno gradi jedan svijet u fragmentima dočaravajući način na koji čovjek pogođen demencijom gubi svoj život i ljude u njemu. Dočarava pri tome i podjednako tragičan način na koji kćer gubi svojeg oca dok je on još uvijek uz nju. Iz svih fragmenata predstave gledatelji postupno otkrivaju priču o jednoj obitelji (slučajno francuskoj, ali zapravo univerzalnoj) i jasno razaznaje koliko patnje demencija donosi u živote svih koji okružuju oboljeloga, što je posebno podcrtano zadnjim scenama, onima u domu, kada se za oboljelog brine distancirano medicinsko osoblje.
Naravno, i kod Magellija sav je teret na dvoje glavnih glumaca. Ulogu oca tumači doajen beogradske kazališne scene Voja Brajović, koji fino nijansira postupno gubljenje oca pažljivo balansirajući između situacija koje publiku nasmiju i onih koje im želuce svežu u čvor. Kći Ana je Hana Selimović, glumica koju u Zagrebu ne viđamo baš često, ali svaki je njezin dolazak novi dokaz kako raste iz uloge u ulogu.
