Nakon romana "Slom", zagrebačka nakladnička kuća Indigo objavila je i roman "Zaplet" američke autorice Jean Hanff Korelitz. Riječ je o sedmom romanu te prilično svestrane autorice koji je s engleskoga preveo Goran Glamuzina, a uredila Sandra Karić. "Zaplet" je triler koji se bavi intenzivnim propitivanjem odnosa fikcije i stvarnosti te je stoga idealan za sve one koji pišu ili žele postati pisci, a takvih među ljubiteljima književnosti ima podosta. Kraj romana je, barem meni, krajnje neočekivan, ali, kada se pažljivije sagleda cijela radnja, možda i jedino moguć. A poruka je, treba priznati, defetistička, potpuno u duhu ovog mračnog i ciničnog vremena u kojem nitko više ne očekuje dobre vijesti. Glavni junak je Jacob Finch Bonner, američki pisac koji je nakon uspješnog književnog prvijenca (s kojim ipak nije zaradio velik novac) došao u totalnu stvaralačku, a onda i osobnu krizu. Kako bi zaradio za kruh i račune, postaje predavač kreativnog pisanja u Vermontu, daleko izvan važnih tokova američke književnosti, gdje ga studenti ponižavaju i otvoreno vrijeđaju. Među njima prednjači pomalo neotesani, grubi i narcisoidni Evan Parker koji uzdrmanom profesoru u grubim crtama otkriva radnju romana na kojem radi i koji će po njegovu mišljenju biti bestseler nacionalne važnosti. Nakon što Bonner napusti Vermont, sasvim slučajno saznaje da mu je bivši student mrtav te u svoj novi roman "Kolijevka" ugrađuje one najosnovnije, ali i najbizarnije elemente studentove tajanstvene priče.
I naravno, "Kolijevka" postaje bestseler s top lista New York Timesa, Bonner putuje po SAD-u promovirajući knjigu koja se izvrsno prodaje, prodaje filmska prava, ni manje ni više nego Spielbergu, i uživa u literarnoj, po njemu zasluženoj slavi. Pa on je samo ispričao priču koju je čuo u najuopćenijem mogućem smislu, i to priču koju njezin stvarni autor nije stigao zapisati jer je umro vrlo mlad, iznenadnom smrću. No kada mu putem društvenih mreža stigne kratka i prijeteća poruka u kojoj nepoznat netko tko je sebe simbolično nazvao TalentiraniTom obznanjuje da zna kako je Bonner ispričao tuđu priču i pokrao stvarnog autora priče, za američkog pisca počinju dani straha, a onda i gnjeva. U međuvremenu se upoznaje sa simpatičnom i prodornom Annom koja mu je u nekoliko poteza osvojila srce, ali od koje uporno taji svoje probleme s neželjenim svjedokom. No sveprisutne društvene mreže ne mogu dugo skrivati tajnu spornog autorstva "Kolijevkine" priče pa se Bonner mora suočiti sa svojom nakladničkom kućom i agenticom te odvjetnicima, koji svi zajedno pokušavaju zastrašiti TalentiranogToma. Ali TalentiraniTom ide dalje u svojim prijetnjama i objavama pa Bonnerova tajna postaje javno dobro. Stoga zlosretnom piscu koji je, sa svoje točke gledišta, samo pokušao iskoristiti ono što mu se slučajno pružilo na pladnju, ne preostaje ništa drugo nego ići u privatno istraživanje Evana Parkera i njegove obitelji koja je doživljavala brojne i nelogične, krajnje sumnjive tragedije. A glavni cilj je svakako otkriti pravog autora poruka koje kod Bonnera uopće nisu probudile grižnju savjesti, nego osvetnika spremnog na sve. Istraživanje ga vodi prvo u Vermont, a onda i u Georgiju. Na tim slikovitim putovanjima na kojima ga ne prati Anna, Bonner upoznaje razne ljude koji mu otkrivaju strašne tajne nesretne obitelji Parker.
Kada završi svoj kriminalistički put, Bonner ipak ne uspijeva doći do završnog i spasonosnog zaključka. Hoće li tu svoju neopreznost ili naivnost platiti glavom? Ili će se ipak izvući iz smrtne opasnosti zbog spisateljske intuicije? I tko je zapravo kome ukrao pravu priču iz "Kolijevke", priču koja je osvojila i kritiku i čitatelje jer je krajnje neprirodna i bizarna, provokativna do bola, a koju u ovom tekstu ne smijemo čak ni naznačiti jer bismo time čitatelju uskratili užitak u čitanju te dobro ugođene napetice? Jean Hanff Korelitz je u svoj roman o pisanju i konstruiranju romana čak uvrstila neke dijelove Bonnerove "Kolijevke" kako bi nam do kraja dočarala sve moguće košmarne zablude koje su moguće u literaturi koja se inspirira ljudskim životima i sudbinama. A fikcija je, mora se priznati, tek bolje ili lošije zamaskirana stvarnost, zar ne?
