Važna drama i još važnija tema. To je najsažetiji opis drame Tomislava Zajeca „Nestajanje“, koja je praizvedena u HNK Zagreb. Drama je to koja je 2022. godine osvojila najvažniji nacionalnu nagradu za novi dramski tekst, Nagradu Marina Držića, a tema su zlostavljači i njihove žrtve. Ili je možda prava tema nestajanje granica između njih?
Naravno, nema (i ne može biti) baš nikakvog opravdanja za seksualne predatore, posebno ne za one koji napadaju djecu, ali ovo je mnogo slojevitije priča. Tek jedan sloj je život zlostavljanog dječaka kojeg publika sreće kao odraslog muškarca koji dovršava doktorat i koji svog sedmomjesečnog sina ostavi u zaključanom automobilu na 40 stupnjeva. Drugi sloj su žene u životu zlostavljača, supruga i kćer. Jesu li žrtve? Logika bi nametala potvrdan odgovor, ali kada se u jednadžbu 'ugradi' njihova šutnja, ona udara ispod pojasa. Neki sljedeći sloj ljudi koji ne mogu izgovoriti što im se dogodilo, a ta ih šutnja odvodi ravno u vlastitu smrt... Ukratko „Nestajanje“ Tomislava Zajeca je drama koja nam treba, sada i ovdje. I zato je izuzetno važno smo njenu praizvedbu vidjeli na sceni HNK Zagreb.
Dramatizaciju je radila Emma Kliman, još studentica ADU, i jasno je da nije mogla iz teksta svog profesora (a Zajec to jest) 'štihati' dijelove bez kojih se moglo (podosta je tu matematike i geologije), a bez kojih bi ta 'vreća baruta' emocija jače eksplodirala. Redateljica Dora Ruždjak Podolski svakim svojim postupkom inzistira upravo na tim emocijama, ali ih postavlja tako da njima stvara prigušenu sliku nestajanja (ljubavi, života, povjerenja, budućnosti...). Čini to na sivoj, zamalo mrtvoj, posve ogoljenoj sceni (autor je Stefano Katunar) koja se tek u zadnjoj slici otvara kako bi pokazala znanstveni kamp za dječake i kamp prikolicu koja je mjesto užasa u životima odabranih dječaka, a koja cijelo vrijeme vreba živote svih likova.
Kostimi Manuele Paladin Šabanović su svakodnevni, iako nejasno ostaje zašto je lik Marka cijelo vrijeme odjeven u kaput, čak i u sceni kada policajcu pokušava objasniti kako je jednog ljetnog dana u automobilu zaboravio dijete, dok glazba Stanislava Kovačića, uz poznate taktove nekih starih hitova, „Nestajanje“ obavija dodatnim slojem životnosti.
Glumci su udarna sila ove drame, a redateljica im daje potpuno ravnopravni tretman, tako da je u jednom trenutku u prvom planu muški 'dvoboj', već u sljedećem odnosi u jednom od dva braka, da bi zatim podjednakom snagom odjeknula priča žene koja je zahvalna profesoru na pažnji koju je posvetio njenom djetetu, nesvjesna što iza te pažnje stoji... U ulozi zlostavljača je Krešimir Mikić, mudar i (točno) odmjeren glumac koji ne upada u zamku izgradnje negativca svih negativaca, čime samo naglašava zlo koje donose postupci njegovog lika. Odlično mu parira mladi Marin Klišmanić, koji je za ovu zahtjevnu ulogu savladao i način na koji govore gluhe osobe s ugrađenim pužnicama, ali i koji podjednako precizno svoj lik vodi od izgubljenosti do katarze. Dramatičan je trenutak predstave kada progovara vlastitim glasom, u kojem redateljica dodatno naglašava činjenicu da su tajne poput one njegova lika mnogo češće od onog u što želimo vjerovati.
I ma koliko taj muški dio bio jak, nadigrava ga Nina Violić, jer teško je reći je li ona bolja kao živa Vjera ili kao mrtva Vjera, ali i to jesu li njene suze dovoljne za iskupljenje žene koja sve zna – i šuti, čak i ako je ta šutnja odvodi ravno u karcinom i smrt. Baš te suze otvaraju još jedno pitanje: donosi li smrt iskupljenje. Veliki četverokut ženskih uloga ovdje zatvaraju: Iva Jerković Oreški kao druga supruga u ovoj priči, ona koja strahuje nad životom malenog djeteta, Lana Barić kao majka koja ne zna što se događa njenom sinu, Iva Mihalić kao kćer koja ne dozvoljava da njen sin dolazi u kontakt s njenim ocem te time prešutno priznaje svoj dio krivnje, te Ksenija Marinković u tri manje uloge iz kojih se posebno izdvaja uloga Gazdarice. Tom epizodom ova glumica svima u lice baca sve predrasude s kojima se susreću oni koji su drugačiji, a na koje svi mi „obični“ i „normalni“ šutimo. Šutnja je ta koja vodi u – nestajanje.
