Imena Marjane Krajač i Maše Kolar dobro su poznata ljubiteljima plesne scene u Hrvatskoj, poznavateljima suvremenog plesa. No, pred njima je sada veliki karijerni izazov: prvi put rade s ansamblom Baleta HNK Zagreb, a kreirale su dva baleta – “Tamne pejzaže” i “Bolero” – koje ćemo vidjeti na prvoj ovosezonskoj baletnoj premijeri HNK Zagreb, koja je na rasporedu u petak 11. studenoga. Tako Marjana Krajač, renomirana hrvatska koreografkinja mlađe generacije, dobitnica značajnih domaćih strukovnih nagrada, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta, o svojim “Tamnim pejzažima” kaže:
– Zamišljen je kao koreografski reljef, slojevita slika pokreta i zvuka. Komad se razvija vrlo blisko uz habituse plesača, gotovo u njihovu dahu, u njihovu misaonom procesu. Između lakoće aplikacije baletne izvedbenosti i zagledavanja u njene dubine nalazi se jedna koreografija koja možda govori i o beskonačnoj suspenziji okončanja, apokalipse; bilo da se radi o kraju predstave ili kraju svijeta. S kompozitorom Thomasom Könerom, koji je skladao autorsku glazbu za ovu koreografiju, te s likovnim umjetnikom Silvijem Vujičićem, koji oblikuje scenu i kostime, čini mi se da formiramo svojevrstan tamni rub, oštrinu metalne melankolije.
Za razliku od nje, koja je radila po sasvim novoj glazbenoj matrici, Maša Kolar je sebi u zadatak postavila jednu od najpoznatijih glazbi jer teško bi se danas našao čovjek koji nije čuo Ravelov “Bolero”, čak i ako ne zna točno imenovati skladbu i kompozitora, stoga i ističe kako to nije bio nimalo lak zadatak.
– Meni je u “Boleru” najvažnije istražiti što je to on? Prema tom pitanju pokušavam definirati što je naš koreografski “Bolero”, a što je to onaj, općepoznati, glazbeni “Bolero”. Važne su mi poveznice glazbe i plesa, a najvažnije mi je traženje opravdanja glazbenih promjena u samoj koreografiji – kaže Maša Kolar, čija je koreografija novi, promijenjeni bolero Višeslava Laboša. Stoga nam se u razgovor automatski uvlači pitanje o razlici između muškog i ženskog koreografskog rukopisa.
Maša Kolar odgovara protupitanjima:
– Čini li ženski rukopis činjenica da koreografiju radi žena? Ili je riječ o specifično ženskim temama? Sama činjenica da koreografiju radi žena ne znači automatski da se radi o ženskom rukopisu, već je za njega potreban specifičan autorski pristup, a njega nalazim u svojim i u Marjaninim radovima.
Marjana se nadovezuje:
– Bolje je ovaj dualizam ostaviti po strani i pristupiti plesnom rukopisu slojevitije i šire iako ostaje činjenica da većinu renomiranih baletnih koreografa današnjice čine muškarci.
Obje autorice posebno ističu ulogu ravnatelja Baleta HNK Zagreb Leonarda Jakovine u njihovu angažmanu te tako Marjana Krajač ističe njegovu veliku podršku u radu na ovom projektu u kojem se, kaže, baletni ansambl znatiželjno i aktivno otvorio njezinim koreografskim idejama.
– Suradnja s Baletom HNK kod mene ima nešto dužu priču – kaže Maša Kolar te dodaje:
– No, sada smo taj zajednički rad prvi put formalizirali nakon poziva ravnatelja baleta Leonarda Jakovine i ovo je zaista jedinstvena šansa za suradnju s cijelim ansamblom. S obzirom na to da poznajem i pratim rad baletnog ansambla HNK te ga i posebno cijenim, poziv na suradnju me iznimno razveselio. U koreografskom ruhu kolegama plesačima pristupam na poznati, ali i nov način integrirajući prednosti poznavanja kompanije i postavljanja vlastitog potpisa na njihova baletno školovana tijela.
Autorice ovim svojim radovima pišu povijest hrvatskog balete jer prvi put HNK Zagreb u jednoj večeri predstavlja djela dviju koreografkinja.
Pratim hrvatski teatar više od pola stoljeća i možete me brisati koliko hoćete, ali činjenice ostaju činjenice...Ženskih autora u istoj večeri bilo je i puno prije, na primjer Sonja Kastl i Nevenka Biđin, koliko me pamćenje služi...