Potresni film "Jedna od nas", koji govori o temi seksualnog zlostavljanja djece na temelju iskustva redateljeve školske kolegice, nedavno je doživio svoju TV premijeru na HTV-u. No prvi je to put da je prikazivanje nekog filma bilo popraćeno i razgovorom sa psihologinjom i psihijatrom, u kojem su mogli sudjelovati i gledatelji.
O važnosti progovaranja o temama poput zlostavljanja i mentalnog zdravlja u javnosti, ali i njegovu novom, društveno angažiranom serijalu "Dobra ekonomija", razgovarali smo s redateljem Đurom Gavranom.
Kada smo posljednji put razgovarali, film "Jedna od nas" tek je izašao. Kakav je bio njegov put od tada? Koliko mi je poznato, imali ste i kampanju tijekom koje se film prikazivao i srednjoškolcima?
Taj film je, nažalost, zadesila pandemija, tako da je u startu bio osuđen na to da nema standardnu festivalsku i kinodistribuciju. Imao je premijeru na Sarajevo Film Festivalu u nekom hibridnom obliku, gdje nije bilo publike, pa kad sam shvatio da će film u tom dijelu imati vrlo ograničene mogućnosti, odlučio sam se fokusirati na nacionalnu distribuciju unutar tih pandemijom ograničenih okolnosti pa sam počeo s projekcijama i razgovorima koje sam organizirao za maturante. Poslao sam poziv maturantima da sami prijave svoj razred, ako su zainteresirani, a ideja je bila da nakon odgledanog filma psihologinja Silvija Stanić i ja s njima imamo razgovor o filmu i o seksualnom zlostavljanju djece.
Zaista je fantastična ideja da nakon tog filma, koji ima vrlo tešku tematiku, budu organizirani i razgovori sa stručnjacima. Nedavno je i HRT, zapravo na vašu inicijativu, nakon prikazivanja filma organizirao i podcast uživo tijekom kojeg su gledatelji mogli postavljati pitanja vama, ali i psihologinji Silviji Stanić i psihijatru Goranu Arbanasu. Zašto vam je to bilo važno?
O tome sam razmišljao i u nastajanju filma. Film govori i o nekim društveno stereotipnim ponašanjima koja su velik dio problema vezanog za seksualno zlostavljanje djece. Radi se o tome kako protagonisti, u ovom slučaju razred, odnosno, preneseno u društveni kontekst, mi kao društvo prihvaćamo tu temu, kako o njoj komuniciramo, koliko nam je teško o tome razgovarati, koliko o tome ne razgovaramo i kako ponekad o tome govorimo na krivi način... S druge strane, gledajući čisto statistike po kojima svako peto dijete pretrpi neki oblik seksualnog nasilja, neminovno je da će film pogledati i netko to je to preživio. I sam film za sobom ostavlja veliku težinu i otvara 1001 pitanje što, kako i zašto. Barem sam se ja tako osjećao i bio potpuno potresen kada sam primio e-mail koji me motivirao da napravim film. Stoga od početka imam ideju stvaranja nekakvog prostora za razgovor o temi nakon gledanja filma pa se razgovor uz stručnu osobu pokazao jako dobrim. Kada je HRT odlučio emitirati film, činilo mi se da je izuzetno važno da se progovori o ovoj temi, ne samo kroz film, i da se tu temu ne ostavi na vjetrometini pojedinačnog doživljaja, nego da pružimo gledateljima mogućnost da se izravno obrate nekome ili makar poslušaju razgovor sa stručnjacima. Predložio sam im da nakon filma napravimo razgovor u formi Q&A na temu seksualnog zlostavljanja djece, a u koji bi se gledatelji mogli uključiti, postaviti pitanje, ostaviti svoje dojmove... To se pokazalo jako uspješnim, gledanost je bila velika, dobili smo jako puno pitanja i mislim da je baš dobro prošlo.
Među ostalim, producentska kuća Pipser, čiji ste vi suosnivač, stoji iza filma "Sigurno mjesto" Jurja Lerotića, koji se uistinu dubinski bavi mentalnim zdravljem, ali i stanjem podrške mentalnom zdravlju u Hrvatskoj...
U ponedjeljak je baš održana posebna projekcija "Sigurnog mjesta" u Kinoteci u sklopu programa Kontraplan, na kojoj je nakon projekcije održan razgovor s dvoje psihijatara i filmskom kritičarkom. Najzanimljivije mi je da je film, koji je već odradio svoju distribuciju, nakon nekoliko mjeseci ponovno u kinu uspio okupiti 220 gledatelja, što je puna dvorana Kinoteke, koji su zatim ostali i na razgovoru koji je trajao više od sat i 40 minuta. Dakle, ljudi su tamo sjedili gotovo četiri sata i fascinantno je koliko su bili zainteresirani. Po meni, taj razgovor nakon filma jedna je od najvećih vrijednosti koje film može donijeti. Također, sve pohvale HRT-u što je prihvatio našu inicijativu i nadam se da je sada otvorio mogućnost i drugim autorima koji imaju angažirane teme da ponude takvu vrstu interakcije s publikom.
Osim toga, na ZagrebDoxu predstavili ste dokumentarni serijal "Dobra ekonomija", koji se upravo danas počinje prikazivati na Prvom programu. Što je to zapravo pojam "dobre ekonomije" i kako je serija koncipirana?
Dobra ekonomija pojam je koji objedinjuje sve oblike ekonomije u kojima su ekologija, društvo i ekonomija ravnopravni. To znači da nije primaran onaj dio ekonomije koji je orijentiran na dobit i brojke, već je tu i zaštita okoliša, pojedinca, zajednice, ekosustava u kojem živimo, jednako vrijedna valuta kao i novac. Naravno da nam novac treba da bi ekonomski modeli funkcionirali, ali nije isključivo i jedino dobit ono što se valorizira. Dobra ekonomija podrazumijeva i solidarnu ekonomiju, i odgovorno i društveno poduzetništvo, poduzetništvo, zadrugarstvo, lokalne valute, etično bankarstvo, zelenu tranziciju... Jako puno pojmova koji su posljednjih godina postali vrlo važni i aktualni. Čini mi se da smo uspjeli ovom serijom pokazati zašto su oni bitni, zašto smo otišli krivim smjerom, kuda to vodi i da zaista postoje modeli koji funkcioniraju. Serija je postavljena tako da u prvoj epizodi objašnjavamo što je zapravo dobra ekonomija, a sljedećih pet epizoda podijeljene su tematski tako da svaka obrađuje jednu temu. To su teme otpada, turizma, energetike, hrane i graditeljstva, u kojima smo se trudili pronaći balans između kritike sustava i postojećih ekonomskih modela i nekog optimizma za budućnost, uz primjere aktera sa scene čiji projekti funkcioniraju na održiv način. Primjerice, u temi o hrani propitujemo bacanje hrane, je li ekološka hrana privilegija bogatih i jesmo li se toliko navikli kupovati u velikim tržnim centrima da se i ne pitamo postoje li uopće bolje alternative. U trećoj epizodi razgovaramo o održivom turizmu, je li to zapravo samo kapitalistička floskula ili zaista može postojati. U epizodi "Otpad" bavimo se odvajanjem otpada, pokazujemo kako funkcionira sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj prikazujući i fantastične primjere kako je ono organizirano u Prelogu i na Krku. Epizoda "Graditeljstvo" pokazuje alternativne načine graditeljstva koje smo počeli shvaćati zdravo za gotovo, uopće ne promišljajući energetsku učinkovitost. Primjerice, kada kupujemo automobil, uvijek gledamo koliko on troši, ali kada kupujemo ili gradimo kuću, uglavnom ne radimo izračun koliko ta kuća zapravo troši energije...
Sve u svemu, kao što u uvodnoj epizodi kaže Šimleša, želimo pokazati da je svaka naša kupnja politički čin kojim govorimo što podržavamo, ali i da je način na koji koristimo stvari, trošimo energiju, na koji se prehranjujemo – naš stav prema okolini u kojoj živimo. Bilo bi dobro na vrijeme to preispitati.
