Koliko nas jedno desetljeće može izmijeniti? Prije desetak godina
redatelj Goran Golovko režirao je u splitskom Gradskom kazalištu mladih
"Libar Marka Uvodića", a ove je godine posegnuo ponovo za motivima
Uvodićevim, ali vođen perom Olje Lozice, mlade dramatičarke. Ona je,
sama priznaje, duhovno spojila Uvodića i Čehova. Naposljetku je i
redatelj autorski poentirao, pa je Split dobio svojevrstan "Amarcord",
što sugerira i sicilijanska glazba Nele Bujas-Luketić.
Posrijedi je praizvedba Splitskog ljeta koja se od srijede igra pod
krovom HNK Split kao premijera pod krovom. Prigovaralo se predstavi na
patosu. No, čini se da je to s(p)retan stvaralački postupak koji je
redatelj izabrao slijedeći mladu dramatičarku na putu njezina traženja
vlastita pisma. Glumci namjerno igraju starinski, neki bi rekli
staromodno, no kako to već s modom biva, jučer je sutra od danas.
Lozica je oblikovala razmrvljene prizore koje spaja glazba,
dinamični likovi naočigled se urušavaju, smješteni su u sredinu koja
propada u materijalno i duhovno siromaštvo. Bljesne pokoji erotičan
prizor koji kontrapunktira uistinu čehovljevsku neumitnost. Ksenija
Prohaska svjesno je oblikovala svojevrsnu splitsku Gradisku, a Nives
Ivanković izuzetno je uvjerljivo posve deerotizirala lik tuberkulozne
Mare. Gostujuća Lana Barić odlično se snašla među brojnim splitskim
glumcima.
Ratko Glavina svoga Šjor Marina postupno je doveo u stanje demencije,
izbjegavajući pretjerivanja. Iako naoko posve splitska priča, Golovkov
drugi "Libar" svjedoči ne samo o tome koliko se on promijenio nego i o
tome koliko se promijenila sredina u kojoj stvara, pa se s njom
promijenismo i mi, promatrači.
Splitski Amarcord pod krovom
