Najnoviji Bondov nastavak „Spectre", čija je svečana premijera održana sinoć, a od četvrtka se prikazuje u redovnom kinorepertoaru, možda je i najiščekivaniji nastavak otkako je serijal uskrsnuo „Zlatnim okom" prije točno dvadeset godina. Nije ni čudno; prethodnik „Skyfall" bio je izvrstan, kakvoćom jedan od najboljih u povijesti, a zaradom doslovno najuspješniji.
Najbolja predšpica
Redatelj Sam Mendes prethodni je put napravio doista sjajan posao, mračni dijelovi filma čak su donekle izlazili iz okvira srednjostrujaške produkcije i bila je odlična vijest da će se prihvatiti novoga nastavka. Je li sreća ostala i nakon gledanja filma, tema je za raspravu u kojoj nema nikakve dileme oko zanatske redateljske kompetencije u vođenju megaspektakla, ali kao da je izostala strast iskazana prošloga puta.
Najbolja se stvar događa na početku, u predšpici. U dugom neprekinutom kadru vidimo kostimiranu masu na trgu u Ciudad de Mexicu na Dan mrtvih, maskiranog čovjeka koji se izvlači iz mase te dvoje ljudi – muškarca i ženu – kako se povlače za njim. Ulaze u sobu, skidaju maske, to je, naravno, Bond s djevojkom koja ga ostaje čekati na krevetu, a on obećava da će se brzo vratiti pa hoda po rubu zgrade, dolazi na krov druge zgrade – i sve to u jednom kadru – dok ne uperi pušku u čovjeka kojega je uhodio, opali i sruši pola gradskog trga.
Opisana sekvencija, nakon koje dolazi, naravno, izvrsno dizajnirana špica i ne baš efektna, pomalo mlitava Bondova pjesma u izvedbi Sama Smitha, najbolji je dio filma. Ostatak je donekle zabavan, ali formulaično razvučen i koncipiran. Ukratko, radi se o tome da Bond zbog male „nepodopštine" u Meksiku mora biti pod nadzorom, da vladari britanske tajne službe planiraju ukinuti 00 program, ali Bond se ne da omesti: ide tragom informacije pokojne M da istraži ljude iz vrha tajne organizacije Spectre koja stoji iza najvećih terorističkih akcija po svijetu, ali, gle čuda, odlučuje i o budućnosti programa 00.
Neumjereno trajanje
Grandioznost i neumjerenost u svemu jedna je od karakteristika Bondovih filmova, pa tako i kad je riječ o pretjeranoj duljini.
Dva i pol sata moglo se glatko skratiti na sat i pol, no Mendes pristaje na zadana pravila pa dosta vremena troši na neumjeren broj akcijskih scena, dolaske, odlaske i prolaske likova koji bi u svakom normalnom filmu završili u recycle binu montažerova računala.
Nećemo zapamtiti ni neku ubojitu repliku, a odnos između Daniela Craiga i njegove partnerice Lée Seydoux tek je korektan, a ni upola osjetan kao između nje i Adele Exarchopoulos u „Adelinu životu".
Film je napravljen sa stilom, scene s genijalnim negativcem Christophom Waltzom najživlji su dijelovi filma i zabava nije iznevjerena, ali nekako se osjeća „švercanje" da će brend i marketing obaviti najveći dio posla s publikom.
>>Novi film o Jamesu Bondu već ruši rekorde zarade
>>Craig, Daniel Craig jedva je dočekao kraj snimanja da se opije
