“Svi kradu, a mi dramimo”, slogan je ovogodišnje Kazališne revije Akademije dramske umjetnosti. U vješto pripremljenim promotivnim materijalima koji najavljuju smotru, studenti su se kreativno poigrali novinskom viješću i poručili: Šok i nevjerica: na ADU kradu. Lopticu duhovitosti vratio im je dekan Enes Midžić koji je rekao:
Mame, tate i rodbina
– Začuđen sam neobaviještenošću studenta. Na ADU, naime, krademo godinama. Ove nam je godine budžet za pet dana kazališne smotre 30.000 kuna, a realno to vrijedi barem 250 tisuća. Što smo dobili, to smo i uložili, a sve ostalo uzeli smo iz džepova mama, tata i rodbine naših studenata. I tako godinama.
No, oskudica, kako to obično biva, nije prepreka kreativnosti, a ni pravoj mladenačkoj energiji, što je pokazala većina predstava izvedena na svečanom otvaranju KRADU.
Budućnost neupitna
Prva predstava bila je “Kako ljube bludnice”, prema motivima Balzacova romana “Sjaj i bijeda kurtizana”, rad redatelja Paola Tišljarića i dramaturginje Dine Vukelić. Na projektu su sudjelovali i studenti Muzičke akademije, a u tom mladenačkom oživljavanju opere iz Balzacova vremena (uz gole noge Angeline Jolie i najveći Zazin hit) svakako treba pohvaliti glazbu Filipa Šljivca. A glumačka ekipa na sceni? Ona je neupitna budućnost hrvatskog glumišta.
