Jedno divno slikarsko djelo došlo je pred publiku zagrebačkog Umjetničkog paviljona: djelo Ante Kaštelančića, slikarskoga “pjesnika Mediterana”, koji je hrvatskoj povijesti umjetnosti dao antologijske kolorističke uzlete koncentrirane u motivu jedara po kojima je nadaleko poznat! Da njegovo djelo u izvrsnom retrospektivnom izboru dođe pred publiku, pobrinula se autorica izložbe Iris Slade koja za Večernji list kaže:
– Niže se tu 101 Kaštelančićevo djelo, radovi slikani od 1934. do Kaštelančićeve smrti 1989., to jest do nedovršena autoportreta uz koji je slikar preminuo u improviziranom ateljeu u svom splitskom stanu. Pitate, kakav je Kaštelančić slikar? Likovna ga je kritika pozicionirala kao važnu kariku kolorističkog ekspresionizma, uz Ignjata Joba i Edu Murtića. Kaštelančić je jedan od najsugestivnijih interpretatora dalmatinskog krajolika. Predodžbu o Kaštelančiću najčešće vežemo uz motiv jedara, kojim se najintenzivnije bavi od 60-ih godina prošlog stoljeća do smrti. Jedra su s vremenom postala umjetnikov identifikacijski znak, no Kaštelančić se bavio i drugim temama kao što su krajolik, mrtva priroda, portret i akt! – ističe Iris Slade, viša kustosica Galerije umjetnina Split, koja je, kaže, izabrala umjetnine, a stručni joj je suradnik bio Božo Majstorović, muzejski savjetnik Galerije umjetnina Split koja je u suradnji s Umjetničkim paviljonom i organizirala izložbu. Za postav se pobrinuo Stanko Špoljarić.
Pitamo autoricu što nam još izložba otkriva o Kaštelančiću (1911.– 1989.), koji je, nadrastajući granice svojih zavičajnih Poljica, ocijenjen kao izdanak ozbiljne europske tradicije moderniteta s uzorima kao što su Van Gogh, Soutine i drugi. Znamo da je slikarstvo počeo učiti kod Emanuela Vidovića, da se školovao u Münchenu, da je 1935. diplomirao na ALU u Zagrebu, u klasi Ljube Babića, da je u Splitu osnovao katedru za likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji na kojoj je predavao do 1977. Tko išta zna o hrvatskoj povijesti umjetnosti, jasan mu je značaj tih podataka!
– Izložba nam otkriva da je Kaštelančić bio slikarski vrlo plodan, rukopisno vrlo raznolik, on je apsorbirao različite utjecaje, ali ih je i reinterpretirao – napominje kustosica Slade, podsjećajući na slikarove krajolike Supetra, Trpnja i Orebića, koje je, kaže, slikao brzo, nabačenim, gipkim i vijugavim potezima, a koji se stubokom razlikuju od slikarskog rukopisa jedara, bracera, jedrenjaka, slikanih masivnim graditeljskim potezima. Više od 50 izloženih radova dolazi iz obiteljske zbirke za koju se traži dostojan smještaj. Bit će to po svemu sudeći u Kaštelančićevoj rodnoj Podstrani.
poznajem njegove ranije radove koji su bili puni ljubavi prema dalmatinskom krajoliku,Nove produkcije su agresivne ,efektne ali gube na zanosu i divljenju prirodi.