Nije bilo lako u ponedjeljak ujutro kretati se Zagrebom ili otići iz njega, osim pod policijskom pratnjom koja je prema izlazu iz grada ispratila i dva autobusa s glazbenicima Zagrebačke filharmonije. Već prvog jutra u EU naš je orkestar provjerio koliko se sada granice prema zapadu brže prelaze, bez dosadašnjih postrojavanja putnika pokraj autobusa. No, ljubaznost slovenske granične policajke bila je tek uvod u srdačnost zagrljaja s kakvim je Hrvatsku i Hrvate istog dana dočekao i pozdravio službeni Beč.
Austrijska politička i svjetska kulturna metropola širom je raskrilila vrata svoje Gradske vijećnice hrvatskim gostima koji su te večeri, zapravo, bili domaćini u političkom, diplomatskom, kulturnom, glazbenom i svakom drugom smislu divne svečanosti. Ulaz u Rathaus, kao i u unutrašnje raskošno dvorište s arkadama, bilo je ukrašeno hrvatskim zastavama, s austrijskom crveno-bijelo-crvenom, bečkom crveno-bijelom te europskom plavo-zvjezdastom.
Večer za pamćenje
Gotovo tisuću uzvanika odazvalo se pozivu veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču na uzorno pripremljenu i organiziranu svečanost koju su poduprli i brojni sponzori, među kojima izravno iz svoje austrijske centrale i tvrtka Styria, kojoj pripada i Večernji list.
Međutim, politički protokol i diplomatska kurtoazija su jedna razina, a emocije poput snažnog osjećaja povijesne povezanosti, prijateljstva i dobrodošlice sasvim druga. Upravo će po toj razini bečku svečanost dugo pamtiti svi koji su na njoj bili, na čelu s predsjednicima obiju zemalja i gradonačelnicima obaju glavnih gradova. Jedan od glavnih naglasaka u govoru bečkoga gradonačelnika Michala Häupla bilo je pridruživanje i veliki ulog koji Hrvatska donosi u Europsku uniju kao najveći mirovni projekt u povijesti kontinenta.
Ovacije Aloisu Mocku
Drugi govornik bio je hrvatski veleposlanik Gordan Bakota koji nikoga nije zaboravio u svojim zahvalama i laudama na njemačkom, hrvatskom i engleskom, a najdirljiviji trenutak bio je pozdrav upućen Aloisu Mocku. Koliko je bila važna i koliko je upamćena njegova politička i ljudska podrška Hrvatskoj u ratnim godinama, kada je taj političar bio austrijski ministar vanjskih poslova, najbolje je pokazala reakcija svih prisutnih koji su ustali na noge i Aloisu Mocku u bolesničkim kolicima uputili dug pljesak pun zahvalnosti.
Još je jedan čovjek svojim dolaskom u Rathaus, nemoći tijela unatoč, osobito razveselio hrvatske glazbenike koji su ga srdačno pozdravljali, uključujući i Ivu Josipovića. Bio je to veliki hrvatski i bečki dirigent maestro Berislav Klobučar.
Predsjednička Samba
Sve ostale poruke te svečane večeri u kojoj se, bez obzira na sve povijesne terete, ipak slavilo jedno sasvim specifično prijateljstvo, bile su prepuštene jeziku glazbe. Vjerni prenositelji tih poruka, od sviranja austrijske i hrvatske himne na početku do Beethovenove Ode radosti na kraju, bili su glazbenici Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja.
Koncertni program otvorila je Samba da camera za gudače. U nekoj drugoj prilici izbor te komorne skladbe za akustički prilično nezahvalan otvoreni prostor bio bi vrlo problematičan. Ali, na dan kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju i kada autor te skladbe sjedi na svečanom koncertu u ulozi predsjednika Republike Hrvatske sasvim je razumljivo da organizatori nisu odoljeli. Naše najbolje i u svijetu renomirane glazbeničke snage kao solistica u Ravelovu Klavirskom koncertu u G-duru dostojno je predstavljala Martina Filjak, a Mozartova je 41. simfonija u C-duru vrhunac svečanosti, uz nježan dodatak orkestralne Idile Blagoja Berse.
