Nakon spektakularnog otvaranja Europske prijestolnice kulture prije manje od tri mjeseca, iz Rijeke stiže hladan tuš. Zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti daljnjeg provođenja programa privremeno se, i to na neodređen rok, obustavlja većina aktivnosti projekta EPK. Tvrtka Rijeka 2020 obavljat će samo nužne poslove s minimalnim brojem zaposlenih, a većina zaposlenika, njih 54, dobiva otkaz. Oni koji ostaju trebali bi pripremiti programe koji će se moći održati kad se mjere izolacije završe, ali u ovom trenutku nije jasno kad će se to dogoditi. Novi koronavirus i mjere koje su donesene zbog zaustavljanja širenja zaraze, a koje su zatvorile sve kulturne ustanove u zemlji, tako su presudile i 70 milijuna eura teškom projektu, najvećem europskom projektu u kulturi, koji je trebao biti okosnica novog razvoja Rijeke i riječke regije.
“Privremeno obustavljanje” većine aktivnosti projekta EPK izazvalo je burne reakcije u javnosti i na društvenim mrežama, od kojih većina ima zajednički nazivnik: riječki EPK je kapitulirao i propao, izazvavši oduševljenje među njegovim brojnim “hejterima”, a razočaranje među poklonicima. Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020, odlučno negira da Rijeka odustaje od projekta.
– Žao mi je što su to neki tako percipirali jer smo ove poteze povukli zato da zbog prevelikog financijskog opterećenja ne bismo morali odustati od projekta. Da smo nastavili kao i dosad, stvorili bismo dugove, dok se za to vrijeme predviđene aktivnosti uopće ne održavaju. Zato smo donijeli nužnu i odgovornu odluku, pri čemu naglašavam da je riječ o privremenoj nemogućnosti obavljanja djelatnosti, a time i rada velikog dijela naših zaposlenika. Nadam se da će se svi oni uskoro vratiti na posao, iako u ovom trenutku ne znam kad će to biti. Morat ćemo usuglasiti financijski okvir s Gradom Rijekom, Ministarstvom kulture i Primorsko-goranskom županijom te ćemo nakon toga znati kako možemo dalje. U svakom slučaju nismo stali niti ćemo stati, ali jasno je da program koji smo pripremali ne možemo realizirati dok je sve zatvoreno. Moramo pričekati odluke o postupnom ublažavanju mjera, a mi mislimo da je moguće otvoriti muzeje, galerije, kazališne i koncertne dvorane, kao i u slučaju trgovina, uz poštivanje higijenskih mjera i socijalne distance, a pogotovo kada je riječ o programima na otvorenom. Mi smo spremni, napravili smo operativnu strategiju i dovoljno smo fleksibilni da se prilagodimo novoj situaciji. Nismo umrli, nego smo se presložili kako bismo mogli nastaviti s projektom – podvlači Emina Višnić, naglašavajući pritom da infrastrukturni projekti koji se realiziraju u sklopu EPK, a riječ je o obnovi kompleksa Benčić i obnovi Titova broda “Galeb”, nisu zaustavljeni.
Odluka o stavljanju riječkog EPK u hibernaciju uslijedila je nakon što je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izjavila da Ministarstvo neće moći isplatiti dogovorenu financijsku potporu EPK od 10 milijuna kuna, najavivši redefiniranje financijskog okvira i opsega programa. Irski Galway, koji s Rijekom dijeli ovogodišnju titulu EPK, prošao je možda i gore od Rijeke. Osim što je morao otpustiti gotovo sve osoblje projekta i otkazati program, Galwayu su propala oba pokušaja otvorenja EPK – prvi zbog oluje Ciara, a drugi zbog epidemije koronavirusa.
Višnić odbacuje prigovore da su proteklih nekoliko tjedana “lockdowna” prespavali, tvrdeći da u tri tjedna nije jednostavno presložiti projekt koji je pripreman nekoliko godina. Direktorica projekta ima i odgovor na pitanje zašto nisu ništa učinili na polju multimedije i digitalnih kulturnih sadržaja, kako bi se održala prisutnost EPK i u vrijeme pandemije.
Rijeka 2020, kako kaže, nije produkcijska kuća poput kazališta, a nakon reorganizacije pojavit će se s različitim akcijama u javnom i u digitalnom prostoru.
Pročelnik riječkog Odjela za kulturu Ivan Šarar smatra da većina kritičara ne sagledava na objektivan način koliko je zahtjevno restrukturiranje cijelog projekta i kolike će rupe nastati u javnim proračunima na svim razinama te kako će se to odraziti i ne samo na financiranje EPK.
– Nije pitanje koliko će biti novca za EPK, nego za što će uopće biti novca – napominje Šarar, koji prihvaća kritiku da je EPK u posljednjih mjesec dana mogao biti digitalno prisutniji, ali i dodaje da to “ipak nije EPK”.
– Projekt je zamišljen organizacijom desetaka javnih okupljanja i međunarodnih konferencija, a tvrdnje da je takav projekt preko noći moguće presložiti i prebaciti na digitalne platforme obični su populizam – smatra Šarar.
Jedan od onih koji su javno kritizirali ponašanje uprave tvrtke Rijeka 2020 u vrijeme pandemije koronavirusa bio je i poznati riječki novinar, pisac i izdavač Dragan Ogurlić, koji podvlači da uprava Rijeka 2020 nije dobro predstavila aktivnosti na projektu EPK za vrijeme koronavirusa.
– Nije ih bilo nigdje cijeli ožujak, pola travnja, sve do iznenadne odluke da 85 posto zaposlenika dobiva otkaz. S preostalih desetak djelatnika ne može se ništa ozbiljno napraviti, osim otkazivanja programa. Projekt EPK propustio je priliku da bude vidljiv u vrijeme kada bi ta vidljivost nešto i nekome u Rijeci, Hrvatskoj i možda u Europi značila. Ta se vidljivost mogla događati putem društvenih mreža, weba i kulturnih platformi, preko Zooma i Skypea, internom televizijom, a umjesto toga uprava je odlučila djelatnicima otvoriti godišnji odmor. Javnost u Rijeci vrlo je ljutita, znaju da nove prilike neće biti i sad se pitaju tko su ti ljudi koji vode EPK. Osobno bih ipak zaželio projektu da nastavi tamo gdje je stao jer drukčije i ne mogu zamisliti razvoj situacije – zaključuje Ogurlić.
