Poezija je danas ‘vruća’ roba. Nakon pojave internet-pjesništva i velikih novih zvijezda, mnogi su iznova posegnuli za zbirkama poezije, a to je u centar pozornosti vratilo djela pjesnika prošlosti, posebno onih koje manje poznajemo. Jedna od njih je Emily Dickinson, koja i danas slovi kao najveća američka liričarka. Ona je pjesnikinja 19. stoljeća koja je objavila samo sedam pjesama, da bi nakon njezine smrti, njezina mlađa sestra objavila njezin cjelokupni opus – nevjerojatnih 1800 pjesama. I legenda je ne samo rođena, već živi do današnjih dana.
Tko je bila Emily? Zašto su njezine pjesme i danas toliko važne? Na to će na pitanje odgovoriti Marija Sekelez, koja s tri mlade glumice, a u produkciji Kazališne družine Mare, priprema predstavu “Pismo svijetu – poezija Emily Dickinson”.
Premijera je u ponedjeljak (11. listopada u 20 sati) u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a za nju je uz Mariju Sekelez najzaslužniji akademik Luko Paljetak, koji je preveo pjesme. Bit će to multimedijski projekt, predstava u kojoj se pleše, svira i pjeva. Izvode je: Mada Peršić, Natalija Đorđević i Anja Đurinović, a u jednoj se ulozi pojavljuje i Marija Sekelez, koja je osmislila i režira predstavu, za koju je izabrala pjesme. Koreografiju je kreirala Blaženka Kovač Carić, kostime Sandra Dekanića, a glazbu Damir Šimunović.
Djelo Emily Dickinson (1830.– 1886.) danas svrstavamo u modernu liriku, a ona je jedna od rijetkih pjesnikinja koje su uspjele estetski izraziti svu težinu života, njegove nejednakosti, nedostatak potpunog osjećaja sreće zbog ljudske nesposobnosti da je zadrži. Njezin privatni i pjesnički život nerazdvojno su isprepleteni te je ona i zbog toga danas neodoljivo intrigantna. I ova predstava svjedoči o dojmu njenih stihova, čini se kao da je pjesme pisala žena koja živi moderno, našeg doba, žena koja nas stihovima podsjeća na ono što znamo i sami, činjenicu da temeljne vrijednosti, kao što su ljubav, sreća, stapanje duše i tijela, nadilaze granice vremena i prostora.
