Izraelski književnik i redatelj Etgar Keret jako je dobro poznat hrvatskim čitateljima, ali i gledateljima. Kod nas su već objavljene njegove zbirke priča “8% ni od čega”, “Iznenada netko”, a po priči “Pizzerija Kamikaze” hrvatski redatelj Goran Dukić snimio je film ”Wristcutters: A Love Story”. No, Keret je bio i gost Zagreba, a o našem gradu piše u priči “Noć u muzeju”, koja spada među najbolje u novoj zbirci “Sedam dobrih godina” (Fraktura, urednik Roman Simić, prijevod s engleskog Andrea Weiss Sadeh).
I prije ove najnovije knjige znali smo da je Keret rođeni kratkopričaš, da su njegov humor i njegovi (zdravorazumski i duboko ljudski) pogledi na (složeni) svijet koji ga okružuje zaslužni što je postao ne samo jedan od najpopularnijih književnika današnjeg Izraela, nego i velika međunarodna književna zvijezda. U ovoj zbirci priča, držeći se one biblijske o sedam loših i sedam dobrih godina, Keret iznova tematizira drugačija mjerila stvarnosti koja vrijede u krhkoj sigurnosti današnjeg Izraela, te one godine dobre dijeli na prvih sedam godina u životu svog sina. No, jesu li dobre?
Autor jasno, gotovo kroz svaki redak svake priče, objašnjava da život djeteta vrijedi iznad svega, a te dobre godine u ovom djelu pokrivaju period kojeg autor broji od rođenja sina, koji na svijet dolazi usred terorističkog napada, pa do smrti oca, kojeg odnosi karcinom.
Hoće li se ostvariti ona biblijska, hoće li slijediti loše godine? O tome odlučuje čitatelj nakon što donese sud u sedam dobrih Keretovih godina.
Svaka priča ovdje je prava poslastica, nauk o životu, geopolitička analiza, zanimljiv uvid u različite mentalitete, jer u dosta priča Keret piše o svojim putovanjima, o tome kako njega i njegova djela prihvaćaju u raznim zemljama svijeta. U Zagrebu mu je bilo dobro; ovaj nas Izraelac dobro razumije iako mu nisu promaknule mnoge naše mane.•
