Crnogorska književnica i pobjednica na VBZ-ovu natječaju za najbolji neobjavljeni roman iz 2019. godine Olja Knežević hrvatskoj se javnosti sada predstavlja romanom "Gospođa Black". Objavio ga je Hena com, a uredila Jadranka Pintarić. Riječ je o hrvatskom izmijenjenom izdanju romana koji je prvotno tiskan u Crnoj Gori 2015. "Gospođa Black" ljubavni je roman o atraktivnoj Crnogorki Valli koja udajom za bogatog Engleza Gidija Blacka ulazi u visoko i blazirano londonsko društvo, ali ima i tajnovitu popudbinu iz crnogorske prošlosti u vidu kćeri Nikolete koja bi mogla biti i plod strastvene mladenačke veze, ali i grupnog, iznimno sirovog silovanja. Ukratko prepričani sadržaj ovog romana obogaćen je dobrodošlim intervencijama iz kriminalističkog i erotskog miljea, kako crnogorskog tako i londonskog, s tim da su erotske ipak uvjerljivije napisane, ali ih definitivno ima premalo. Nikoletin vjerojatni otac je naočiti, muževni Crnogorac Ziko, kotačić crnogorske mafijaške scene za kojeg je gospođa Black uvjerena da je ubijen u mafijaškom obračunu na sjeveru Italije kojem je, kako su je uvjerili, i ona sama kumovala. A kada u Londonu, ljubujući s puno mlađim, trendovski važnim umjetnikom u usponu Valle u jednom usputnom motoristu prepozna ljubav iz mladosti, roman dobiva nove trilerske i sentimentalne dimenzije i mogućnosti.
Je li Ziko preživio mafijaški napad? I je li baš on Nikoletin otac? I na kraju, hoće li se opet upustiti u vezu s otmjenom gospođom Black, kako bi davnašnja adolescentska crnogorska ljubavna priča dobila sretan, spokojan kraj? Olja Knežević uredno je odgovorila na sva ta pitanja pa je roman ipak ostao na ljubavnom, a ne kriminalističkom kolosijeku, koji ni u jednom trenutku nije u prvom planu, nego služi samo za podgrijavanje pripovjedne vatrice. Ima li roman sretan kraj, potpuno je drugo, možda i ne tako bitno pitanje. Ipak, treba znati da sreća nikako ne stanuje u tom pitkom romanu u kojem, doduše, ima preljuba, seksualnih strasti, droge, odličnih pića, nasilja, domaće crnogorske hrane, majčinske ljubavi, iluzija, siromaštva, laži, prešućivanja, maštanja, ali i kratkih replika o suvremenoj britanskoj likovnoj sceni i filmskoj umjetnosti... No, ima i psihičkih lomova, bolnih identitetskih preispitivanja, jalove i impotentne ljubomore, neugodnih otkrića, stvarnih bolesti, teške depresije, osjećaja totalnog beznađa i tuposti, ovisnosti o opijatima... A sretnih i idealiziranih ljubavi zapravo i nema, pa i ne čudi da roman završava tugaljivim i prigodnim stihovima Emily Dickinson. No, "Gospođu Black" ipak ne bi bilo pošteno staviti u samo ljubavni, strogo primijenjeni žanrovski sarkofag. Olja Knežević je i u tom romanu, baš kao i u drugim svojim djelima, pažljivi promatrač i tumač društvenih zbivanja, napose onih koja se događaju u crnogorskom, njoj očito posebno inspirativnom okruženju u kojem novo doba orijentirano isključivo na profit pokušava uništiti tradiciju u svakom pogledu. I na tom polju ima velike uspjehe.
No, Olja Knežević je ubojito, a na mahove i duhovito, opisala i život britanskog visokog društva koje se razbacuje novcem i šepuri umjetnošću te živi u oblacima droge i alkohola, prilično daleko od stvarnosti. U takvom društvu osjećajna Crnogorka i nema puno šansi za preživljavanje te uporno pokušava pronaći smisao života. Na tom poslu najveći joj je prirodni saveznik brat Dragan kojeg raznorazni problemi (među ostalim i oni sa sveprisutnom drogom) tjeraju u londonski egzil i u sigurno i pouzdano sestrino naručje. Autorica je, zanimljivo, ovaj lik ispisala s posebnim nadahnućem. A nakon što nesretna Valle potpuno izgubi kompas u londonskoj bespoštednoj džungli gdje je sve na prodaju, novog nenadanog saveznika pronalazi u vlastitoj kćeri Nikoleti, kojoj je autorica posvetila cijeli posljednji dio knjige. U čitavom tom civilizacijskom kaosu u kojem se stalno mijenjaju pozicije i mete, nekako je najneodređeniji, a onda možda i najfluidniji ispao baš tajanstveni Ziko. Lik svakako vrijedan pažnje, ali i lik kojega je autorica, tko zna zašto, previše zaštitila od neželjenih očiju. Kao da ga želi sačuvati samo za sebe.
