Kapetan Pete Maverick Mitchell napokon je opet s nama! U toliko iščekivanom nastavku priče o neposlušno-simpatičnom i simpatično-neposlušnom, omiljenom i svakako najboljem vojnom pilotu koji je obilježio toliko generacija (čak i onih koje su rođene poslije ‘86.), s istim žarom pratimo ne samo nebeske vratolomije i zračne borbe u Super Hornetu i dobrom starom F-14, nego i priču o mentalnoj snazi bez koje nema uspjeha kod pilota iz Top Guna.
I dok je originalni “Top Gun” bio i ostao autentičan, ipak nije riječ o vrhunskom filmskom ostvarenju. Tomu unatoč, “Top Gun” je priča koja pokazuje kako za zadovoljenje ili oduševljenje filmom nije nužno da tehničke stvari, pa čak ni sam narativ, budu besprijekorni. Na kraju se uvijek traže emocije, mogućnost poistovjećivanja i nešto što će pokrenuti “ono nešto” u nama. Toga svakako ne manjka u originalu, a još manje u njegovu nastavku koji potpisuje Joseph Kosinski. Ovaj put, Maverick je učitelj u Top Gunu u kojem se među jedan posto najboljih pilota nađe, ni manje ni više, nego Gooseov sin Bradley, odnosno Rooster.
Novi “Top Gun” zapravo i jest čista emocija. I još čišća nostalgija. Međutim, iako je kombinacija emocija i nostalgije često recept za sklisku padinu kojom se strmoglavljuje u bespuća patetike, ovdje to nije slučaj. Čak ni pojedine scene, posebice one na samom kraju koje koketiraju s “limunada-prizorima” (a kojima nikako u prilog ne ide sladunjava glazba Lady Gage koja kao da se ne može odmaknuti od vibre iz “Zvijezda je rođena”), nisu uspjele narušiti opći dojam. S jedne strane u film su ukomponirani kadrovi iz prvog nastavka, i to, naravno, oni s Gooseom. Vidjeti ponovno nasmijane prijatelje, ali i Icea, glavnog Maverickova rivala koji mu s godinama postaje prijatelj, zaista je jedno od ljepših filmskih iskustava ove godine. To kako je uključen Val Kilmer, koji je prije nekoliko godina izgubio glas, jednako je efektno kao i najmoćnija borbena scena. S druge strane vrtuljka emocija imamo i napetost. Scene letačkih treninga i borbi zbog kojih gledatelji postaju navijači (doslovno, u kinu se na pretpremijeri navijalo!) jednostavno su toliko dobro napravljene da je šteta ne gledati ovaj film više od jedanput. I to obvezno na velikom platnu! Iako je minijaturno razočaranje to što se ne pojavljuje Charlie, ne manjka ovdje ni romantičnih elemenata, tako da uz adrenalin i prijateljstvo pratimo i ljubavnu priču Mavericka i Penny.
Naravno, neupitno je da je sinonim za “Top Gun” Tom Cruise. Zapravo, Tom Cruise može snimiti još sedam nastavaka “Nemoguće misije”, ali će zauvijek biti Maverick. Jednak zafrkantski smiješak i strast prema letenju, ali i Cruiseova energija koja tako eksplicitno govori da mu je ta uloga prirodna kao i disanje, jednostavno zrače s platna i tako se moćno prenose na gledatelje.
