Na program zagrebačkog IMAX-a u četvrtak je stigao arhivski glazbeni dokumentarac "The Beatles: Get Back – The Rooftop Concert" u režiji oskarovca Petera Jacksona. Riječ je o restauriranom i iznova montiranom materijalu snimljenome uz pomoć čak deset kamera tijekom legendarnog posljednjeg koncerta Beatlesa na krovu njihova Apple Recordsa 1969. godine: šest kamera snimalo je sam bend, dvije su korištene za intervjuiranje građana i snimke atmosfere na ulicama oko zgrade, jedna je bila fiksirana na zgradu preko puta, a jedna skrivena na ulazu u Apple Records, prikazujući komično-dramatične događaje u predvorju.
Podsjetimo, na vrhuncu slave, ali i pojavom kontroverzi oko njihovih vjerskih stavova, Beatlesi su 1966. odlučili prestati s koncertima uživo. Povratku pred publiku posebno se protivio George Harrison, koji je zbog iscrpljenosti turnejama i lošim odnosima unutar benda bio na rubu da napusti Beatlese, dok je Paul McCartney žudio za svjetlima reflektora.
U tim okolnostima odvijalo se snimanje dokumentarno-glazbenog filma o Beatlesima u režiji Michaela Lindsay-Hogga (koji će kasnije tvrditi da je zatajeni sin Orsona Wellesa). Na nagovor redatelja, ideja o neobičnom povratničkom koncertu postajala je sve važnija, a legenda kaže da su među potencijalnim lokacijama razmatrali egipatske piramide, rimski amfiteatar u Tunisu i pješčana prostranstva Sahare.
Paralelno s neslaganjem oko potencijalnog novog nastupa kojim bi predstavili nadolazeći album, Harrison je inzistirao da se novi materijal snimi u podrumu zgrade koju su kupili za svoj Apple Records, iz čega se rodila obrnuta ideja o snimanju na njezinu krovu.
Jacksonov film vodi nas u srce razjedinjenog benda u trenutku u kojem trebaju započeti svirku. Otuđeni Ringo Starr i iscrpljeni Harisson u početku ne djeluju presretni, no Lennon i pogotovo McCartney oduševljeni su idejom.
Tijekom filma posebno je zanimljivo pratiti govor njihovih lica i dinamiku koja se razvija među pojedinim članovima benda, kao i stav djevojaka u njihovoj pratnji, među kojima je i nezaobilazna Yoko Ono koja ne djeluje kao da ima ikakav kontakt s realnosti.
I dok prastare i često nefokusirane snimke razvučene na golemo platno IMAX-a otkrivaju sve svoje tehničke nesavršenosti, remasterirani zvučni zapis nevjerojatno je čist i moćan. U trenucima dok McCartney gledajući u kameru pjeva "Let it Be", zaboravljate i mutne kadrove i kino u kojem sjedite – teleportirani ste na krov zgrade u ulici Savile Row 30. siječnja 1969. godine, Lennon je još živ, a Beatlesi su i dalje najveći bend na svijetu i čini se da pjevaju samo za vas.
Kao kontrast intimnoj atmosferi nastupa na krovu, snimatelji su pratili događanja na ulici, gdje se gomila zaustavlja pred zgradom, u nevjerici tražeći izvođače. Dio mlađih fanova izrazito je uzbuđen, radnici na pauzi za ručak nakratko zastaju pa kreću u potragu za sendvičima, roditelji maštaju da im se kćeri udaju za te bogate mladiće, ali tek nakon što se ošišaju i upristoje, a jedna posebno ljutita susjeda protestira jer su joj Beatlesi uništili poslijepodnevni san. Neobična svirka bila je nenajavljena, pa se uskoro pojavljuje i policija koja na poziv brojnih građana inzistira da se smanji buka, tu je i vlasnik susjedne zgrade na čijem je vrhu bez dozvole postavljena kamera... Dok se koncert na krovu zahuktava, u predvorju traju komični pregovori u kojima suradnica Beatlesa igra naivnu i nesposobnu recepcionerku, opstruirajući rad dvojice mladih policajaca koji padaju sve dublje u očaj.
Kada nakon prijetnje uhićenjima policajci napokon dolaze na krov zgrade, na okolnim krovovima već se nalaze deseci, ako ne i stotine znatiželjnika koji se drže za dimnjake i dovikuju glazbenicima, uživajući u neobičnom spektaklu.
Drugi dio filma vraća nas u podrume Apple Recordsa, dajući nam intimni uvid u proces snimanja različitih verzija pjesama, među kojima članovi benda i njihovi producenti biraju one koje će završiti na albumu "Let it be".
Iako se čini da o Beatlesima, a pogotovo o ovom zaista kultnom nastupu već znamo sve, izrazito je zanimljivo promatrati članove benda dok se u njima miješaju uzbuđenje i frustracija, a ni sami ne znaju da će ovo biti zadnji put da nastupaju skupa.
Šteta je što je u četvrtak navečer zagrebački IMAX bio poprilično prazan, jer ovaj je film najbliže koncertu Beatlesa što ćemo ikada doći. Istodobno, on je mnogo više od koncertne snimke. Nakon projekcija Jacksonova filma, najavljeno je i reizdanje originalnog Lindsay-Hoggova dokumentarca iz 1970. godine, čije se prastare i tehnički katastrofalne kopije do danas dilaju opskurnim putevima, jer nikada nije dobio pošteno DVD, a kamoli Blu-ray izdanje.
Bit će zanimljivo vidjeti ga opet, možda i prvi put u iole kvalitetnijoj verziji, pa ga usporediti s Jacksonovim radom i nastaviti slagati glazbeno-dramski mozaik posljednjeg nastupa jednog od najvećih bendova koji su gradili povijest rock i pop-kulture dvadesetog stoljeća.
