U hrvatska kina sutra stiže prvi nastavak filma “Nimfomanka” kontroverznog danskog redatelja Larsa Von Triera. To mu je prvi film nakon skandala u Cannesu 2011. godine, kad je na premijeri “Melankolije” nekontrolirano blebečući izjavio da “suosjeća s Hitlerom”, zbog čega je protjeran sa festivala. Von Trier se nakon tog debakla na sve moguće načine posipao pepelom, da bi na koncu zaključio da se (zauvijek?) povlači iz javnog života, te da će se u potpunosti posvetiti onome što mu ide najbolje - proizvodnji u kontroliranim uvjetima filmskog seta ili u intimi svoje sobe za montažu.
Ironično, po prvi put u njegovoj trideset godina dugoj karijeri, to mu nije u potpunosti uspjelo. Kao što smo već pisali, Von Trier je zaglavio na petiposatnoj verziji filma koju producenti nisu htjeli prihvatiti, zbog čega su prisiljeni na sporazumno rješenje - angažiranje neovisnog filmaša koji je premontirao film na “prihvatljivih” četiri sata podijeljenih u dva nastavka. Trier je na to pristao, ali očito nije bio oduševljen ishodom, jer film otvara natpis koji skraćenu “Nimfomanku” označava kao “okrljašteno i cenzurirano djelo”.
Pretučena junakinja
Prvi kadrovi, smješteni u prljavu uličicu, prikazuju glavnu junakinju Joe kako pretučena leži u lokvi, dok joj se krv slijeva niz lice. Igra ju predivna Charlotte Gainsbourg, stalna von Trierova muza koja je ostvarila značajne uloge u “Melankoliji” i također seksualno eksplicitnom “Antikristu”, nakon kojeg su von Triera optuživali za mizoginiju i poticanje nasilja nad ženama.
Iako je u svojoj suštini emancipacijski, izvjesno je da će ovaj film zbog prizora nasilja i neprihvaćanja vlastite seksualnosti podići sličan val neodobravanja dijela feminističkih krugova. Čitav prvi film strukturiran je kao ispovjedna intelektualna debata između Joe, koja ne krije samoprijezir zbog života vođenog često razornom požudom, i sentimentalnog udovca (igra ga odmjereni Stellan Skarsgård), koji sluša njenu životnu priču, pronalazeći poveznice opsesivnog lova na muškarce s pecanjem, klasičnom glazbom i drugim opuštajućim aktivnostima kojima krati dane. Njihov verbalni duel, ispresjecan reminiscencijama seksualne povijesti glavne junakinje (u kojima mladu Joe tumači zanimljiva Stacy Martin, a Uma Thurman ostvarila je izvanrednu ulogu ostavljene žene), intelektualno je poticajna, iako ne i revolucionarna meditacija o vjerskom i građanskom moralu, značenju ljubavi, tabuima... Time odnos glavnih junaka više skreće u filozofsku nego erotsku sferu, kao i većina von Trierova novog filma, nabijenog seksom, ali nimalo erotičnog.
Nezahvalna usporedba
Prizori kakve smo donedavno mogli pronaći samo u pornografskim filmovima, naime, u “Nimfomanki” su svedeni na sredstvo za kraćenje dokonosti, mehanički način popunjavanja praznije koju Joe odjeća osjeća od ranog djetinjstva. On je gotovo u potpunsti lišen strasti koja se, recimo, osjećala u “Antikristu”, estetski čak više naginjući majstorskom “Dogvilleu” iz 2003. godine.
Dakako, nezahvalno je “Nimfomanku”, ili barem ovu nama dostupnu verziju, uspoređivati s redateljevim ranijim opusom, jer ipak se radi o filmu kojeg je dovršila druga osoba. Kad bi ovo što smo vidjeli bila finalna Von Trierova verzija, mogli bismo govoriti o nedostatku atmosfere koncentrirane anksioznosti koja mu je postala gotovo zaštitnim znakom. Novi je film, baš kao i njegova junakinja, lišen tenzije, metodičan, zatvoreni sustav kojem kao da nije stalo što će drugi o njemu misliti. On nimalo ne podilazi, a rezultat je zanimljiv, iako zasad ne i senzacionalan - nakon drugog nastavka, lakše ćemo suditi čitavom djelu.
"predivna charlotte gainsbourg"????ta apsolutno neugledna mrsava zenica? pa dokle cemo biti ovako provocirani osobnim stavovima raznih clankopisaca koji normalnoj osobi jednostavno ne dozvole da ne komentiraju iste, sto onda dovodi do izmisljanja razloga za brisanje postova I "kaznjavanje" komentatora? von trier je napravio apsolutno identican uradak svim svojim prethodnim, I osim ovakvih par "znalaca" svi znaju da je dovoljno pogledati jedan film I vidio si ih sve...