U galeriji Klovićevi dvori 1. prosinca otvara se velika retrospektivna izložba Mate Celestina Medovića, velikog hrvatskog plenerista koji je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće slikao u Njemačkoj, Hrvatskoj i Austriji. Klovićevi dvori predstavit će dvjestotinjak djela ovog važnog slikara, koja su prikupljena iz fundusa zagrebačke Moderne galerije, splitske Galerije umjetnina te Umjetničke galerije u Dubrovniku, ali i iz brojnih privatnih zbirki, uključujući one u Njemačkoj, Mađarskoj i BiH, što znači da nas očekuju i neka do sada u Zagrebu neviđena djela. Osim toga, prvi će put predstaviti sakralni dio Medovićeva opusa, koji ponajbolje znamo po pejzažima i povijesnim motivima.
Odgajali ga nazareni
Autor izložbe je Igor Zidić, jedan od naših ponajboljih poznavatelja hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća, razdoblja u kojem se Medović ističe kao jedan od naših najvećih slikara. Podsjetimo, Mate Medović rođen je 1857. na Pelješcu, u seljačkoj obitelji koja ga je gurala prema obližnjem franjevačkom samostanu, u nadi da će postati svećenik. I zaista, u dobi od samo 11 godina otočki su ga franjevci poslali u samostan u Dubrovniku, gdje je poslije zaređen pod imenom Celestin. Slikarski talent šutljiva mladog svećenika s Pelješca uočio je jedan talijanski redovnik, koji mu je isposlovao selidbu u umjetničku zajednicu nazarena u Rimu, gdje je Medović dobio svoje prvo obrazovanje slikara. Mentor mu je bio Lodovico Seitz, inače autor freski u đakovačkoj katedrali!
Uzlet u Münchenu
Konzervativni likovni stil nazarena Medoviću ipak nije do kraja legao pa je slikarski uzlet doživio tek poslije kad je, igrom slučaja, završio na likovnoj akademiji u Münchenu. Vrativši se u Hrvatsku, shvatio je da kao redovnik neće napredovati u likovnom smislu pa je napustio službu i preselio se u Zagreb, gdje se družio sa suvremenikom Bukovcem. Mnogi su govorili da je Medović u pejzažu ono što je Bukovac u portretima. Nakon dugog djelovanja u Zagrebu, u starosti se Medović povukao na rodni Pelješac i potpuno posvetio svojim nadahnutim morskim pejzažima, po kojima ga i danas prepoznaju u likovnom svijetu.
hvala g. zidiću, a vl bi zamolio da izbjegavaju ovakve zute naslove