Nakon posvete koju je Vjekoslava Huljić upisala u svoj novi roman “La Petite Marie”, a posvetila ga je svojim najbližima, zaključno s unučicom Albom, stoji napomena: “Mjesta i neki likovi u romanu su stvarni, ali priča postoji samo u mojoj mašti”. Mašta je ono što će doslovno očarati čitatelje u romanu koji se “proteže” od Londona, preko Splita do Pariza, te obuhvaća razdoblje dulje od jednog stoljeća, od 1910. godine sve do naših dana.
Vjekoslava Huljić u ovu je priču upisala i snažnu posvetu svom Splitu, jer najpoetskije stranice romana upravo su one o danima sretnog i bezbrižnog djetinjstva nekoliko junakinja, a one ih provode na ulicama spletenim oko Dioklecijanove palače, u toplom okrilju svojih obitelji. Autorica priča o velikim ljubavima, nekim od najvećih svjetskih umjetnika, ali i o kataklizmama 20. stoljeća, koje završavaju Domovinskim ratom. Pokretači radnje su glavni junak koji bježi iz Splita ne znajući da s djevojkom ostavlja i nerođeno dijete i ta ista djevojka koja će ga voljeti do kraja njegovih i svojih dana. On će živjeti u Parizu okružen velikim umjetnicima, na čelu s Amedeom Modiglianijem, koji će naslikati sliku koja je ujedno i naslov ovog intrigantnog romana. Otkrivati više detalja značilo bi mnogima pokvariti užitak čitanja, ali treba istaknuti da je ovo dosad najzrelije djelo splitske autorice, koju mnogi poznaju samo po glazbenim hitovima.
Ovdje se ona predstavlja kao rasna pripovjedačica, a najdragocjeniji dio njezina romana način je na koji opisuje generacije moćnih žena, koje znaju voljeti, ali i boriti se za svoje najmilije. Toplina Splićanki skriva čelik u njima, baš kao što se ispod šika Parižanki krije snaga koja ih odvodi i u Pokret otpora. Ovaj roman ujedno je i istinsko žensko pismo, ne samo zato što autorica snažno navija za sve svoje junakinje već i zato što je satkan od finih detalja, pa tako iz njega “miriše” najljepše more na svijetu, ali i sapun od lavande iz Provanse.
