Krda u plamenu
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 2
Neću reći da je priča dobra ili loša, ali me je taknula. Spomeneš li Zagabriju, razžlabrat ću se o Filipu Latinoviczu, mami kalašturi Kazimieri, trulim zidovima i nepremostivim praznininama mjerenim eonima. Priča i nije tipično zagrebačka, iste nekoherentne misli su se mogle smucati po glavama taksista porijeklom iz Pundžaba dok kruže po ulicama svjetskih metropola. Priča nije ni priča o nekoj uvjetno rečeno zagrebačkoj tuzi poput pisanije Georgija Gospodinova o Bulgarijskoj tuzi, ali je jedno sigurno da u Zagrebu ulice ne kruže poput godova i da neboderi ne niču iz divovskih sadnica, čak ni u najluđoj zamisli. Vedra ona slika o pticama pjevicama i rikanju, baš sam se slatko nasmijao.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Privukao me naslov - "Krda u plamenu" i pomislih, konačno, evo ga, hrvatski Western! Koje razočaranje. Ovo mi liči na neki psiho eksperiment, jer ne da nisam u stanju prepričati priču, nego ni ponoviti 2 rečenice unazad. No, vjerujem da tako nabacati riječi i rečenice, zapravo nije lako i da to zahtijeva određeni talent.