Korporacija U2 neuvjerljivo želi pokazati da članovi nose istu iskru kao prije

Vrlo opširan članak za jedno slušanje. Mislim da je alternativan stav g. Arsena očit i nije prvi put da se navedeni gospodin odnosi prema U2 kao o korporaciji. Naravno, ima pravo, ali otkriva o sebi da baš i nije neki znalac. Čovjek koji gaji predrasude ne bi trebao raditi recenzije o onome o čemu ima predrasude. U časopisu Rolling Stone u recenziji zadnjeg U2 albuma sam recenzent priznaje da mu je trebalo dugo da "čuje" pjesmu One - čak pola godine, a Arse je sve odradio za jednu noć. Svaka čast Arsene - da sam bar ja kao ti. Imam sve albume od U2 i baš nikad niti jedan mi nije legao na prvu - zašto? Zato što ne slušam potleušice koje traju tri dana i zauvijek nestaju, a pogotovo ne puštam svojoj djeci od 5 godina albume s oznakom o roditeljske zaštite kao nevedeni novinar. Stoga i ne čudi što recenzent i ne zna što je djetinjstvo i nevinost i da ne nabrajam sve dalje. Inače, ovaj album je već na prvu drugačiji od svih prijašnjih jer je pun očitog životnog razočaranja u ljude...