Koliko je ispravno ili krivo protumačena moja kritika Baby Lasagne?

Who cares?! (mislim na kritiku..)

Može li pjesma istovremeno biti loša i najviše se sviđati masovnoj publici? Naime, koji je kriterij u popularnoj kulturi iznad popularnosti / masovnog sviđanja. Pridjev loša implicira da se ne radi o manje dobroj pjesmi, o drugoj-trećoj po kvaliteti, čak niti o prosječnoj nego da po svojim svojstvima kao pjesma spada na dno.

Znači toliko je teško izgovoriti: Ljudi pogriješio sam, pjesma mi se činila loša u startu, no kako je dalje slušam tako shvaćam da je pjesma zapravo mrak - I SVE RIJEŠENO. Jednostavnije je blatiti mukotrpni rad Baby Lasagne javno u emisiji otvoreno, ispred javnosti cinkati što je ovaj KUPIO i na koga zamislite podsjeća a da bi izvukao svoje dupe od očigledne greške time dodatno navlaćivši na sebe nove hejtove. Bravo. Ljigavo. A glazbeni kritičar bi trebao imat na umu da svaka pjesma ima elemenata koji zamislite podsjecaju na nesto. Momentalni otkaz.

Ni prvi ni zadnji, kada te kritika negativno kritizira a publika voli onda znaš da se kritičar poskliznuo. Problem je što kritičar i dalje misli da se nije poskliznuo. Pravo pitanje bi bilo koliko je ispravno kritičar prosudio samoga sebe i svoju objektivnost i koliko je isti sposoban ili ne biti objektivan. Pjesma je jako dobra, izvedba live bi vokalno mogla biti bolja. A dežurni kritičar bi trebao priznati da se poskliznuo isto kao i španjolac koji je kupio "krumpir" od iste bakice na placu pa skuhao sličnu juhu. Amen.

Onaj kome se ova pjesma ne sviđa nema pojma.

Interesantno je čitati kako se kritičar neuspješno pokušava izvaditi iz kaše koju je sa m zakuhao. Ovo je u rangu Galove recenzije Gibonijevog koncerta koji se slučajno nije ni odrżao a Galu to niko nije javio.