Književna reciklaža bucmastoga Perice
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 2
Perica, to sam ja, Samo da pročitam Cervantesov predgovor Don Quixoteu. Čini mi se odlična receptura. Šalu na stranu, književnici nisu izolirani otoci, već su svjesno i podsvjesno spojeni nevidljivim nitima s književnicima sadašnjim i prošlim. Neki, kao onomade Virginia Wool, ne žele ovo priznati, već misle da su originalni do nebesa. Noću mjesečare po tuđim snovima, danju pišu. A opet, ispadnu drugi tonovi, druge boje, svjetlo, itd. Konj nije konj samo ako se gleda sprijeda. Brale, odlična priča, no završetak nepotreban. Ne treba sve objasniti, neka čitatelji sami skontaju.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pa i jal i ljubomora mogu lijepo nadahnuti nekoga da piše. Nije zabranjeno.