Nedavno je netko na društvenim mrežama podijelio link na pjesmu grupe Veja, zapitavši se "odakle su ovi došli i što znate o njima?" Blagodati internetske komunikacije nedavno su unaprijeđene i izdavačkim potezom Menarta, koji je album "Škura ura" grupe Veja objavio na vinilu, nakon što je grupa sama album objavila u vlastitoj ediciji 2022. godine.
Sretno je to rješenje, jer "Škura ura" ne samo da zaslužuje dodatnu distribuciju nego zaista i jest album od formata po svim pravilima "vinilmanije". Ne samo formalno, jer album čini deset pjesama, nego i sadržajem, a pogotovo vrijednošću odsvirane i otpjevane glazbe.
Jedna od postava istarske scene ponovno dokazuje ono što sam tvrdio pred skoro trideset godina, kad su Gustafi kao najveći "izvozni" artikl Istre uz Livija Maružina i Alena Vitasovića, da se putem mora utjecaji vrlo lako prelijevaju od Kariba, New Orleansa i Afrike, sve do Žminja. Ili, u slučaju Veje, do Pazina gdje su osnovani davne 2007. i čiji članovi vješto spajaju tradicijsku glazbu Istre (na albumu gostuje još jedan tamošnji prvak, Dario Marušić, koji potpisuje glazbu za "Ki je ki" na tekst Alena Pavlova), s mnogim zvucima svijeta koji danas čine već samorazumljivu, kolektivnu predodžbu o etno ili world music sceni. Primjerice, "Mantegnade", izuzmemo li vokale, mogla bi biti u repertoaru Dylana i The Band dok su snimali "Basement Tapes", dok "Nadrasla jelva" pokazuje da istarski folk može biti blizak irskom.
Većina pjesama obrade su tradicijskih napjeva, a Goran Farkaš potpisuje glazbu za naslovnu temu "Škura ura" i "Orko tić" na rubu bluegrassa, s tekstovima Gorane Družete. Producent Marijan Jelenić, inače član grupe Nola, kaže; "Takva interkulturalna glazba s istarskim karakterom ne postoji nigdje osim u Hrvatskoj. Istra, ta jedinstvena mikrolokacija, ona nam je motiv i inspiracija." Francuski world music časopis Trad Magazin njihov debi album "Dolina mlinova" svrstao je među deset najboljih world music albuma objavljenih u svijetu 2014. godine.
