Daleko je 2003. kada je roman Renata Baretića “Osmi povjerenik” razgalio čitalačku publiku. Tko se dao u tu avanturu čitajući odgledao je ‘svoj’ film, no da knjiga zaživi na velikom platnu trebalo je punih 14 godina.
Bilo je tu financijskih problema, promjena formata od serije do filma, raznih redateljskih imena...a sada kada je dugometražni prvijenac Ivana Salaja zaigrao u kinima, onima koji su skeptični u odluci platiti ili ne ulaznicu za hrvatski film, najbolja je preporuka da je otok Trećić, na kojem se radnja odvija, negdje između Malog mista i Maconda, pa su valjda Smoje i Márquez dovoljno jak mamac. Je li “Osmi povjerenik” dobar film? Vengo coj (nego što, op. a.), rekli bi u filmu Trećićanci.
Salaj knjigu ne prati slijepo, ali i ne gubi bitne detalje. Siniša Mesjak povjerenik je Vlade po kazni zbog narkoskandala poslan na Trećić na kojem mora provesti izbore. Zašto osmi? Imao je sedam prethodnika koji nisu uspjeli u tom. Na lokaciji odcijepljenoj od civilizacije čeka ga samovolja otočana odlučnih da nastave utopijski živjeti izvan ruke poreza i svijeta “kurvi, lopova i pizdi”, kako tepaju politici. Tu je i sjajan Baretićev metajezik – kombinacija dalmatinskog dijalekta i australskog engleskog koji Trećićanci govore jer su mirovine zaradili u Australiji. To zahtijeva titlove, a sigurni smo da će nakon gledanja poštapalice poput “vengo coj” postati dio svakodnevnog govora. Povjerenika sjajno glumi Frano Mašković, no u ulozi Tonina, svojevrsnog trećićanskog Forresta Gumpa, briljira Borko Perić. Tu je i plejada legendi, od Špire Guberine i Mate Gulina do Ive Gregurevića, koji je s nekoliko izgovorenih rečenica uspio utjeloviti emotivno iščašenog monstruma.
U pitanju je ozbiljan, pametan, emocionalno slojevit i lijep film, čemu pridonosi estetika Brača na kojem je snimljeno 90 posto priče. Ne zaboravimo dodati i da je to zabavan film koji opravdava svojih 139 minuta trajanja.
bumo vidli. sve mi miriše da ima neku cool atmosferu ali nema fabulu