U hrvatska kina došao je film \"Ustanička ulica\" srpskog redatelja Miroslava Terzića, koji se bavi srbijanskom odgovornošću za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i Kosovu.
Radnja prati mladog, nadobudnog istražitelja Dušana (Gordan Kičić) koji pokušava pronaći posljednjeg preživjelog člana paravojnog odjela smrti koji je silovao, ubijao i palio po području bivše Jugoslavije, a na kraju su svi bili likvidirani tijekom zadatka na Kosovu, očito kako bi se zataškala njihova nedjela.
Što Dušan dublje ulazi u slučaj, sve je sigurniji da je jedan od članova odreda zaista živ, no isto se tako čini da će njegov nadređeni šef tužiteljstva (Rade Šerbedžija) učiniti sve da se slučaj zapravo – ne riješi.
Situacija eksplodira kad Dušan slučajno na ulici susretne čovjeka za kojim traga, usput ga spasivši od atentata.
Suviše naivna radnja
Naivne situacije poput ove ispunjavaju film, čiji su najveći problemi scenaristički i dramaturški. Osim što je radnji zbog prevelikog broja \"slučajnosti\" teško vjerovati, autori nisu uspjeli izgraditi atmosferu napetosti na kojoj bi politički triler poput ovoga trebao počivati. Sve karte otvorene su od samog početka, dok paralelno ulazimo u živote Dušana i njegove trudne supruge te ratnog zločinca Mićuna (glumi ga Uliks Fehmiu, sin pokojnog Bekima!), čija je supruga također trudna, pa se u nekoliko situacija prije sudbonosnog susreta nalaze u istom hodniku ginekološke ambulante. Jedino otvoreno pitanje u filmu jest identitet Grbavog, čovjeka koji je očito bio glavni krivac za krvave pohode već pokojnog odreda smrti, no gledatelj će s lakoćom, i prije nego što redatelj to dopusti, sam zaključiti o kome se radi.
Politička vrijednost
Vrijednost \"Ustaničke\" ulice zato je više politička nego umjetnička jer se radi o zaista važnom pokušaju da se otvore pitanja vezana uz naslijeđe tragičnog rata u bivšoj Jugoslaviji, s podjednako važnom tezom da su ljudi koji su odobravali zločine i dalje duboko uhljebljeni u političke strukture ili u poziciji da iz pozadine vuku konce. Te da njihove izvršitelje sustav i dalje skriva, odgađajući njihovo izručenje do trenutka u kojem se može prikupiti najviše političkih bodova. Logično je da će tako postavljena priča u regiji izazvati određene kontroverze, no teško je vjerovati da će film ostvariti i veći inozemni uspjeh.
Goran Kičić, Rade Šerbedžija i Uliks Fehmiu pošteno su odradili svoj posao pod redateljskom palicom Miroslava Terzića, kao i nekoliko sporednih glumaca, no nisu uspjeli spasiti film, struktura kojega radi protiv njega
