Mnogo je legendi isprepleteno oko generalne probe svečanog otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Taj se ponoćni pokus kolokvijalno naziva otvorenje za Dubrovčane, jer oni su ti koji mu daju ton – svojim nimalo laskavim komentarima i dobacivanjem, zbog kojeg generalna proba postaje bilo ovog grada, ali i trenutka. Tu tradiciju nije iznevjerila ni generalna proba 63. Dubrovačkih ljetnih igara. Zabavno je bilo već i doći na nju, jer pred najprestižnijim i najskupljim dubrovačkim butikom bio je – na radost brojnih stranih turista – parkiran kamion s kozom koja također “nastupa” na otvorenju. Publika je bila nestrpljiva da uđe na tribinu, a zvijezda večeri postao je, njihov sugrađanin, redatelj svečanosti Joško Juvančić, koji je nakon skandiranja “Neka narod uđe!”, nekoliko minuta poslije ponoći promijenio slavnu rečenicu “Neka glumci uđu” i pustio ih u gledalište. Pravi urnebes ipak je nastao kada je na glumca viknuo “tukac”, što će Franu Perišina, koji govori monolog Negromanta iz Dunda Maroja, dugo pratiti. Tim više jer ga je slijedilo i skandiranje voljenom i nikada prežaljenom Predragu Pređi Vušoviću.
Sama proba treba je početi bez himne i govora gradonačelnika. Publika se jednoglasno složila da bez gradonačelnika može i pravo otvorenje, a zatim su mladi u publici počeli pjevati himnu. Odmah se uključio i maestro Ivan Repušić, ravnatelj glazbenog programa Igara koji na otvorenju dirigira orkestrom i zborovima. I tako su on i orkestar ovog puta pratili publiku, što je bilo posebno dirljivo u trenutku kada se na Orlandov stup dizala zastava slobode i kada je taj neobičan zbor, ne mareći za pokoju krivu notu, uz Festivalski orkestar otpjevao i Himnu slobodi. Sam program svečanog otvaranja vratio se, nakon pokušaja modernizacije, tradiciji. Kroz njega, u maniri sportskog komentatora vodi HTV-ov novinar Vedran Benić, a na okupu su svi likovi iz slavne dubrovačke povijesti. Predvodi ih Miše Martinović kao Knez, glumac koji je prisutan od prvih Igara. Ovog puta dubrovačkoj se gospodi na balkonu palače Sponze pridružuje i engleski admiral. On donosi Shakespeareovu poruku – slavni govor što ga Hamlet upućuje glumcima. Nakon toga na scenu stupaju likovi iz ovogodišnjih dramskih premijera, ali i prošlogodišnjih predstava – Mislav Čavajda kao kralj Edip, Doris Šarić Kukuljica kao Jokasta, likovi iz Držićeva Skupa, Alma Prica kao Medeja, Jelena Miholjević kao Kata Kapuralica i Nikša Butijer kao Luka te na kraju Sreten Mokrović kao Danton. Ti su umjetnici od Kneza dobili dozvolu da zauzmu grad, a oni i njihovi brojni kolege u njemu će tradicionalno vladati do 25. kolovoza. Generalna proba Igara oduvijek je bila prilika da Dubrovčani kažu što misle i osjećaju. Baš zbog toga tribine su uvijek pune, a ponekad lete i jaja i trule rajčice. Pa iako ove godine nije bilo “projektila”, parole koje su se vidjele i čule jasno su pokazale što ih najviše muči. Naravno, obećanje četrnaeste plaće policajcu koji ih nije pustio da uđu dok to redatelj nije dozvolio, reakcija je na pregovore sindikata i Vlade, ali mnogo bliža i mnogo bolnija tema u Dubrovniku je HE Ombla. Hoće li je biti, ne odlučuje se pred svetim Vlahom, ali početak Igara idealna je prilika da Dubrovčani jasno i glasno poruče što misle o tome.
"Ni najstariji dubrovčani nemogu se sjetiti kada je izgradnja jedne hidroelektrane u njihovom gradu digla toliko prašine.."