Kasno ljeto u malenom bosanskom selu. Unatoč nekim obiteljskim problemima čini se da dvije sestrične, ujedno i najbolje prijateljice, žive idilične dane svog djetinjstva. I baš kao što prolaze zadnji dani ljeta, broje se i posljednji trenuci njihova djetinjstva, koje će brutalno razoriti rat. Okvir je to potresnog romana "U kasno ljeto" Magdalene Blažević (Fraktura, urednik Seid Serdarević, 149,90 kuna). Na samom početku romana čitatelj doznaje da mu o tim ljetnim danima i svome životu priča djevojčica Ivana koja je u tom ratu i stradala, a autorica maestralno taj dječji glas koristi kao najbolju moguću antiratnu paradigmu, kao moćno svjedočanstvo oduvijek znane činjenice da u ratovima ginu nevini i da te tragedije uništavaju cijele obitelji. Upravo zbog te spoznaje o smrti, sa samog početka romana njegovim stranicama posebno zloslutno odjekuju priče o sretnim ljetnim danima, nekim sasvim običnim kućnim poslovima, spremanju zimnice... čak i opisi idilične prirode, nevinih igara, dječjih snova, sve do nade o preseljenju u veliki grad gdje će zauvijek živjeti sretno. Te stranice romana nasuprot ratnoj stvarnosti čitaju se gotovo kao bajka i zbog toga su još tužnije, još potresnije.
Sama autorica rođena je u Žepču, danas živi i radi u Mostaru, a u ovom romanu priča o događajima iz kolovoza 1993. godine kada je u Kiseljaku ubijeno 43 ljudi među njima i četrnaestogodišnja djevojčica kroz čiju vizuru ova priča dolazi do čitatelja.
Magdalena Blažević ovaj je svoj roman posvetila stanovnicima sela Kiseljak, te u njemu jasno pokazuje kako tragedija i nakon smrti njezine glavne junakinje ostaje trajno utkana u život obitelji iz koje je nemilosrdni rat istrgnuo dijete. No upravo zato što o svemu tome govori iz dječje perspektive, u tom je svom postupku vrlo oprezna. I poštena. Ovdje nema politike, kamoli osude, redaju se tek činjenice i emocije u kratkim, jasnim rečenicama koje dugo odjekuju u mislima svakog čitatelja.
