Kažu da Novosađani u početku nisu baš bili oduševljeni pokretanjem
velikoga glazbenog festivala u gradu. Gomile šarenih, glasnih i
“nabrijanih” ljudi koje su zaposjele ulice i parkove stvarajući gužvu i
pomutnju na svakom koraku, svakako su snažno prodrmale svakodnevicu
usnule vojvođanske prijestolnice.
Vrlo brzo pokazalo se da korist koju Exit svake godine donese Novom
Sadu i njegovim stanovnicima višestruko premašuje sve probleme i
poteškoće koje donosi. Exit je u neku ruku i izlog, “teaser” za ono što
bi Srbija u budućnosti mogla biti.
Službeno otvaranje i vatromet dogodili su se u 23 sata, kada je na
glavnoj pozornici nastupio N.E.R.D. Iako su brže stvari natjerale na
ples sve u krugu od dvjestotinjak metara, previše je bilo praznog hoda
u obliku kvazirokerskih eskapada u kojima je fenomenalni prateći bend
posve padao u drugi plan naspram kreveljenju Pharrella Williamsa i
Chada Huga. Inače, prvospomenuti se “proslavio” sljedećom izjavom:
“Srbija je zemlja iz koje dolaze istinski ratnici”.
Odlični The Streets
Nastup benda The Streets bio je uistinu odličan. Sve je zvučalo malo
melodičnije i više dub-reggae, što uopće nije bilo loše. Jedan od
najposjećenijih i najzanimljivijih koncerata prvoga dana bio je navodno
oproštajni nastup sad već legendarnoga srbijanskog hiphop-kolektiva Bad
Copy.
Drugoga dana svoje je odlično otprašio Paul Weller, a vrhunci njegova
nastupa bili su psihodelične i žestoke produljene varijante pjesama
“Shadow of the Sun” i “Whirlpool’s End”.
Većina prisutnih te večeri reći će vam da je i Primal Scream posve
ispunio očekivanja iako je ponudio tek rokijanje. Golemu masu na Fusion
Stageu privukli su reggae-junaci Gentleman & The Far East Band, a
poslije njih u već doista poznim satima svirao je Let3.
Manu Chao bio je najveća i zapravo jedina zaista velika zvijezda
subote. Ludilo je zahvatilo čak i one koji su stajali 200-300 metara od
pozornice, a Manu i Radio Bemba Soundsystem i taj put svirali su
furiozno i sjajno više od dva sata. Gogol Bordello i Juliette & The
Licks bili su barem jednako dobri kao i u Zagrebu, a Dance Arenom
gospodarili su Kruder & Dorfmeister.
Energija Sex Pistolsa
Završni dan potpuno bi protekao u vladavini punk rocka da nije bilo
Ministryja, kultnog industrial metal benda kojemu je to bio jedan od
zadnjih koncerata u karijeri. Oprostio se u veliku stilu – sviranjem
najboljih stvari iz gotovo 30 godina duge karijere, s naglaskom na
ključnom albumu “Psalm 69”. Već i na nastupu KUD-a Idijoti i Hivesa
bilo je puno publike, ali kada je na scenu nakon 27 godina stupila
Pekinška patka, već je cijeli prostor glavne pozornice bio krcat.
Sex Pistolsi vrlo su zorno pokazali zašto je dobro da nikada nisu
snimili drugi album i zašto i sami inzistiraju na tome da su im
današnje turneje samo žetve novca.
Energiju “Nevermind the Bollocks” odavno nije moguće ponoviti i tek kad
ih danas vidite uživo, shvatite koliko su Pistolsi nekoć bili veliki.
Na kraju, Exit '08. priveden je kraju tradicionalnim DJ-setom Marka
Nastića, koji je počeo u 6.30 sati. Kada je točno završio, ne znamo –
možda još i sad traje...
Najbolji na kontinentu
U svojoj osmoj godini festival ima reputaciju ponajboljega na kontinentu, bogat je i šarolik program na desetak pozornica i privlači više od sto tisuća posjetitelja, od toga možda su četvrtina stranci. Kombinacija “laloške” ležernosti i tolerancije prema drugima te upravo fanatične potpore svakom izvođaču atmosferu Exita čini tako posebnom. Nije to hipijevski festival ljubavi i mira, ali nije baš ni nadrealan konzumentski lunapark, u što se, primjerice, budimpeštanski Sziget odavno pretvorio.
