Na jučerašnji je dan, 21. kolovoza 1911. godine, počinjena jedna od najslavnijih krađa umjetnina na svijetu. Večer prije, trojica muškaraca skrila su se u jedno spremište u pariškom muzeju Louvreu, a tog su sudbonosnog jutra, prije no što je muzej otvoren, sa sobom odnijeli jednu sliku. Neopaženo su uspjeli izići iz muzeja, a nešto kasnije i ukrcati se na vlak i pobjeći iz Pariza. Slika o kojoj je riječ bila je Da Vincijeva - "Mona Lisa".
Danas vjerojatno najpoznatije umjetničko djelo na svijetu, "Mona Lisa" 1911. godine nije bila pretjerano slavna izvan svijeta povjesničara umjetnosti. Nije bila ni najvrednija slika u samom Louvreu, a njegovim zaposlenicima trebala su više od 24 sata kako bi uopće shvatili da je nestala. Možda bi im trebalo i više vremena, da nije bilo jednog sasvim bizarnog slijeda slučajnih događaja.
Naime, Louvre je netom prije u francuskoj javnosti izazvao buru zbog odluke da neke od važnijih slika u muzeju od vandalizma i krađe zaštiti posebnim staklenim panelima. Mnogi time nisu bili zadovoljni jer su smatrali da zaštitno staklo zbog jake refleksije narušava uživanje u umjetničkim djelima. Pokrenuta je o tome i velika nacionalna debata u medijima, a neki izvori navode kako je slikar Louis Béroud odlučio ukazati na taj problem tako što je planirao naslikati portret mlade Francuskinje koja ispred "Mona Lise" namješta frizuru gledajući svoj odraz u staklu. Drugi pak tvrde da je Béroud bio slikar koji je za život zarađivao reprodukcijama slavnih djela, ali u svakom slučaju, u pravom trenutku našao se u salonu Carré gdje je inače visjela "Mona Lisa" i primijetio da slike koju je želio naslikati - nema. Ipak, isprva ni on nije bio zbog toga zabrinut - u Louvreu se u tom trenutku provodio projekt fotografiranja muzejskih izložaka, koji su zbog neadekvatnog svjetla unutar muzeja često odnošeni na krov zgrade. Nakon nekog vremena, upitao je ili potplatio, jer svjedočanstva se razlikuju, jednog od čuvara kako bi saznao kada će sliku vratiti na svoje mjesto. Trebalo je potom još nekoliko sati zaposlenicima muzeja da prokljuve da slika nije poslana ni na fotografiranje ni na neki popravak te da oglase uzbunu i obavijeste policiju.
Oko 60 istražitelja preplavilo je muzej koji je čitav tjedan ostao zatvoren, a na jednom stubištu pronašli su staklo i okvir slike, zaključivši napokon da je "Mona Lisa" doista ukradena. Ispitali su sve zaposlenike muzeja i angažirali tada vodećeg stručnjaka za otiske prstiju, ali ostali su praznih ruku. U još jednom neobičnom obratu događaja, francuski su policajci uhitili tada 31-godišnjeg književnika Guillaumea Apollinairea, optuživši ga za umiješanost u krađu! Apollinaire, koji je policiji bio sumnjiv zbog svog boemskog i prilično divljeg načina života, ali i prijateljstva s lakoprstim kradljivcem umjetnina Josephom Geryjem Pieretom, u zatvoru je proveo tjedan dana prije no što je oslobođen optužbi. Na meti policije tada se našao i Pablo Picasso, također Pieretov poznanik. Ispostavilo se da Picasso jest u svom posjedu imao neka manja djela koja je Pieret uspio ukrasti iz Louvrea, ali, naravno, ne i "Mona Lisu". Polako su prolazili dani, mjeseci, pa i godine, a "Mona Lisa" kao da je u zemlju propala. No, neuspješna istraga i misteriozne glasine koje su kružile o nestanku Da Vincijeva remek-djela, dovele su do neočekivanog razvoja situacije koji njezini kradljivci nisu mogli zamisliti ni u najluđim snovima, i do tada zanemarena slika postala je odjednom jedna od najpoznatijih na svijetu.
Pravi orkestrator spektakularne pljačke na koncu je "cinkao" sam sebe. Bio je to Talijan Vincenzo Peruggia, sitni kriminalac koji se u Pariz doselio 1908. godine i dobio posao u Louvreu kao kućni majstor. Jedan od njegovih zadataka bilo je upravo postavljanje zaštitnih staklenih panela na slike, a imao je i neometan pristup svim dijelovima muzeja. To znanje, vještine i mogućnosti itekako su mu koristile pri krađi. Peruggia je bio mozak operacije, ali u samom činu pomogla su mu dvojica braće, također Talijani, Vincezo i Michele Lancelotti. Najprije su sliku odnijeli u Peruggin pariški stan, nadajući se da će je uspjeti prodati nekom bogatom kolekcionaru. No, nakon što je vijest o nestanku "Mona Lise" počela puniti naslovnice svjetskih novina, a policija obećala i veliku novčanu nagradu onome tko sliku pronađe, Peruggia je shvatio da je neće moći tek tako prodati i sakrio ju je u lažno dno jednog kovčega odnijevši je kući u Italiju. Dvije godine nakon krađe, odvažio se i pokušao prodati "Mona Lisu" firentinskom trgovcu umjetninama Alfredu Geriju koji je, dakako, čim je shvatio da je riječ o originalu, odmah pozvao policiju. Peruggia je promptno uhićen, a kao svoj motiv naveo je da je samo želio vratiti "La Giocondu" tamo gdje pripada, u njezinu domovinu Italiju.
A godinama kasnije, upravo na današnji dan, 22. kolovoza 2004., izvedena je još jedna senzacionalna umjetnička pljačka. Dvojica maskiranih i naoružanih kriminalaca usred bijela dana upala su u Munchov muzej u Oslu i naočigled posjetitelja došli do Munchove čuvene slike "Krik" i skinuli je sa zida. To im izgleda nije bilo dovoljno pa su na izlasku zgrabili još jedno Munchovo djelo, "Madonnu", a ispred muzeja čekao ih je auto za bijeg.
Bio je to čak drugi put da je "Krik" ukraden. Naime, Munch je naslikao nekoliko verzija te slike, a jedna je od njih 1994. ukradena iz Nacionalne galerije u Oslu. Tada su također dvojica muškaraca neometano provalila u galeriju, a bili su toliko drski da su na mjestu zločina ostavili poruku "Hvala vam na jadnom osiguranju". "Krik" iz Nacionalne galerije uskoro je pronađen, a počinitelji uhićeni. No, drugi ukradeni "Krik", poput "Mona Lise", nađen je tek nakon dvije godine. Grad Oslo obećao je nalazniku nagradu od 2 milijuna kruna, a potrazi za slikama pridružio se i proizvođač slatkiša M&M koji je kao nagradu nudio 2 milijuna M&M bombona.
Slatke nagrade nitko nije preuzeo jer su Norvežani u svibnju 2006. uhitili šestero i zbog krađe osudili troje ljudi. Međutim, "Kriku" i "Madonni" i dalje nije bilo ni traga. Pronađeni su nekoliko mjeseci kasnije, doduše s malim oštećenjima i pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Iako norveška policija do danas nije otkrila kako je napokon uspjela doći do slika, stručnjaci iz Munchova muzeja utvrdili su sa stopostotnom sigurnošću da je riječ o originalima, a nakon restauracije, "Krik" i "Madonna" ponovno su izloženi.
