Dok je kod nas golo tijelo umjetnika manji tabu bilo 70-ih nego danas, kad se na aktualnoj retrospektivi Tomislava Gotovca u zagrebačkom MSU vijore upozorenja kako ti eksplicitni sadržaji nisu za mlađe od 18, Španjolci glorificiraju cenzuriranu umjetnost.
Naime, u Barceloni je ne tako davno, krajem prošle godine, otvoren muzej koji sadrži dvjestotinjak djela koja su napadana ili cenzurirana i uklonjena s izložbi. Radovi umjetnika raznovrsnih osobnosti kao što su Pablo Picasso, Ai Weiwei ili američki fotograf Robert Mapplethorpe okupljeni su pod jednim krovom u, izvornim nazivom, Museu de l'Art Prohibit, kako kustosi kažu, jedinom muzeju na svijetu posvećenom umjetnosti koja je bila i jest zabranjena.
Izloženi su radovi umjetnika iz SAD-a, Europe, Afrike i Azije, pokrivaju širok raspon političkih tema, mnogi su neka vrsta komentara na vjeru, ponajprije kršćanstvo i islam, i uglavnom su zabavni, iako možda ne klericima. Najbolji je primjer slika "Con Flores A María" španjolske umjetnice Charo Corrales, koja je u skladu s ikonografijom Djevice Marije okružene anđelima, osim što joj je jedna ruka između nogu i jasno je da je njezina ekstaza više tjelesna nego božanska. Jednako su bogohulne slike Krista razapetog na krilima američkog borbenog zrakoplova Argentinca Leóna Ferrarija i zloglasni "Piss Christ" Amerikanca Andresa Serrana, krvavocrvena fotografija raspeća uronjenog u umjetnikov urin, rad koji je izazvao sablazan 1989., kad je izložen u Americi. U kolekciji je i čuveni "McJesus" finskog umjetnika Janija Leinonena koji predstavlja klauna Ronalda McDonalda razapetog na drveni križ. Rad je nakon nasilnih prosvjeda povučen 2019. godine iz muzeja u Izraelu, s izložbe koja je tematizirala odnos konzumerizma i religije.
Suprotno očekivanjima, muzej u Barceloni u javnosti je izvrsno prihvaćen, a inicijativa za njegovo otvorenje je privatna. Iz svojeg džepa financirao ga je španjolski novinar i biznismen Tatxo Benet, koji je tijekom godina pozorno pratio sve što je izazvalo skandal na art sceni i sustavno kupovao dostupno.
"Neka od ovdje izloženih djela možda nemaju veliku umjetničku vrijednost, ali njihova snažna priča osigurala im je mjesto u muzeju. To je ono što je zajedničko ovim radovima, a sam muzej dokaz je da je cenzura zakazala jer ovdje ih sve možete vidjeti. Mislim da je ovo trijumf slobode izražavanja", kazao je Benet za The Guardian.
Kao najbolji primjer svoje filozofije navodi zbirku crteža zatvorenika Guantánamo Baya. Naime, kada je 2017. u New Yorku postavljena izložba radova bivših zatvorenika, član odbora Memorijala i muzeja 11. rujna opisao ju je "blasfemičnom", nakon čega je američka vlada odredila da će se od tada svi "umjetnički" radovi zatvorenika iz Guantánama morati uništavati nakon njihova puštanja na slobodu. Benet je uspio kupiti i sačuvati crteže s te cenzurirane izložbe i oni su dio postava ovog muzeja. "Iako bez umjetničke vrijednosti, njihova je priča važna. Izložiti ih ovdje znači da su zapravo oslobođeni", smatra Benet.
Izloženi su ovdje i radovi francusko-alžirske umjetnice Zoulikhe Bouabdellah i Kazahstanke Zoye Falkove koji govore o statusu žena u njihovim zemljama. Rad Zoulikhe Bouabdellah "Silence Rouge et Blue" sastoji se od 30 islamskih prostirki za molitvu, a na svakoj od njih je ženska štikla. Rad je povučen 2015. s izložbe u Francuskoj nakon burnih prosvjeda muslimana.
U komentaru o muškom nasilju, rad Falkove "Evermust" predstavlja crnu kožnu boksačku vreću u obliku ženskog torza. Djelo je bilo izloženo na prvom "Feminnaleu" suvremene umjetnosti u Biškeku u Kirgistanu, no vlada je naredila da se ukloni nakon niza kontroverzi koje je izazvalo. Tu je i Franco u frižideru, u prirodnoj veličini i uniformi, Eugenija Merina, koji je zbog toga što se narugao diktatoru 2014. u demokratskoj Španjolskoj završio na sudu.
Beneta zabranjena umjetnost privlači godinama, no okidač za usustavljenje ovakve kolekcije i njeno izlaganje u Muzeju cenzure dobio je 2018. na madriskom sajmu ARCO. Naime, dva sata nakon što je kupio tamo izložen rad Santiaga Sierre "Politički zatvorenici u suvremenoj Španjolskoj", 24 crno-bijele fotografije 74 politička zatvorenika pikseliziranih lica, on je odredbom s političkog državnog vrha uklonjen sa sajma. Cilj rada da odabirom jasnih primjera prokaže postojanje zatvorenika utamničenih isključivo zbog ideologije, posebice zbog ljevičarskih uvjerenja, njegovim uklanjanjem i pokušajem da bude srezan u startu samo je opravdan.
Čini mi se da je misija ovog muzeja vratiti nam sposobnost da kritički gledamo svijet kroz umjetnost, a toliki broj kontroverznih radova na jednome mjestu neminovno utječe na podizanje razine tolerancije, ali i smanjivanje razine skandaloznosti kojom su neka od njih ostala zapamćena u javnosti. Svrha ovog muzeja u konačnici ne leži u šokantnoj vrijednosti izloženog, već više u opipljivom dokazu da se umjetnost sve više guši. Posjetitelji su dobrodošli ući, ali isto tako slobodno mogu izaći ako ih izloženo na bilo koji način vrijeđa. I nema ograničenja ulaska ovisno o dobi.
