Sirotinja, beskućnici, radnički prosvjedi, nezaposleni, gladni, nesreće, vađenje ljudskih tijela kukom iz rijeke...ne baš lijepa, ali bolno svakodnevna, i u vrijeme aktualne krize itekako opipljiva, tematika je grafika slikara, grafičara i akademika Marijana Detonija izloženih do sredine siječnja u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Doduše, to je samo adresa, autor izložbe je MUO koji ne staje s radom ni u vrijeme obnove i neimanja vlastitog izložbenog prostora, a izložba “Marijan Detoni – Od skice do matrice”, pripremana dvije godine te s autorskim i kustoskim potpisom Antonjie Došen, daje uvid u njegov grafički opus kroz u javnosti poznate linoreze jedne od najvažnijih grafičkih mapa hrvatske međuratne umjetnosti “Ljudi sa Seine”, nastalih za Detonijeva prvog studijskog boravka sa stipendijom francuske vlade u Parizu 1934., te dosad rijetko viđenu linoreznu grafičku mapu “Tračnice” iz 1941. čija je tematika najvjerojatnije fiktivna prometna nesreća vlaka na putu od Križevaca do Duge Rese.
Prije ove izložbe ta je mapa bila izložena samo jednom, 1979. godine, a izložene su i njezine izvorne matrice koje su do sada kao cjelovito djelo bile otisnute također samo jednom, čemu ide u prilog i činjenica kako nijedan drugi primjerak navedene mape dosad nije pronađen. U tome je njezina dodatna vrijednost, jer osim što je vješto izvedena sa sjajnim tehničkim pojedinostima i naracijom, ona je i jedinstveni primjer Detonijeva grafičkog opusa. Inače, grafike predstavljene na izložbi Zbirci grafike MUO donirali su obitelj Percl i gospođa Dagmar Löffler-Badžek, a uz njih i matrice darovani su i dijelovi Detonijeve opreme iz ateljea, pa i njegova preša i radni stol. Sve je to izloženo u Kranjčaru.
Sam Detoni rođen je u Križevcima 18. travnja 1905. godine. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja završava križevačku Preparandiju (Učiteljsku školu), a 1924. upisuje i Umjetničku akademiju u Zagrebu i posvećuje se grafici. Diplomirao je 1928., a poslije se posvećuje slikarstvu i produljuje studij na Akademiji u specijalki Vladimira Becića te prvu samostalnu izložbu ima 1930. u Križevcima. Bio je član grupe Zemlja kada nastaju njegova likovna mapa “Cigla” i niz slika sa socijalnom tematikom. To su danas antologijska djela našeg angažiranog slikarstva.
Naime, Zemlja kao grupa bila je organizirana umjetnička mreža koja je imala lijevu političku orijentaciju i društveno angažiranu motivaciju, a težila je promjeni dominantnih društvenih vrijednosti. Očitovat će se to i tijekom Drugog svjetskog rata kada je 1942. godine Detoni pristupio partizanskom pokretu. Bio je vijećnik na Drugom zasjedanju AVNOJ-a te na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a, član redakcije lista Borba i član partizanskog Kluba kulturnih radnika Hrvatske, a tada nastaju i njegova dva vrijedna portreta – onaj Josipa Broza Tita i Vladimira Nazora. Marijan Detoni preminuo je 1981. u Zagrebu. Prema teškim socijalnim temama umjetnički se nosio s puno osjećanja i autentičnosti te vas nakon ove izložbe ne napušta vas misao da je u pitanju umjetnik koji nas i danas tjera da mislimo o onome što je prikazao.
