Motivacija bilo kojeg blockbusterskog aspiranta uvijek je naravno lova, i to je sasvim legitimno, no konkretan razlog zbog kojeg su jedva pet godina nakon ne baš uvjerljive, ali na box officeu dotad najuspješnije Raimijeve trojke, odlučili s projektom Spider-Man krenuti ispočetka krajnje je prozaičan. Sony je uhvatila panika nakon što su najprije Sam Raimi, a potom i njegov glavni glumac Tobey Maguire odustali od planirane, već napisane četvorke. Morali su djelovati brzo, jer je navodno po ugovoru o licenci s Marvelom trebalo hitno nešto snimiti i izbaciti van da filmska prava na Spider-Mana ne bi otišla Disneyu koji je u međuvremenu, 2009., kupio Marvel. Umjesto da traže novog režisera i pokušaju zadržati Maguirea, odlučili su krenuti ispočetka. Iako sve to nije baš mirisalo na dobro, nakon nategnute i pomalo blesave Raimijeve trojke u kojoj mi je i Maguire počeo solidno ići na živce, možda je to bila i dobra ideja.
I fakat, izbor režisera s prikladnim, „mrežastim“ prezimenom, Marca Webba, čijim su indie ljubićem „500 dana ljubavi“ očito bili oduševljeni i casting mladog Engleza Andrewa Garfielda (tada friško sa seta Fincherovog „Social Networka“) i pogotovo sjajne Emme Stone pokazao se iznenađujuće osvježavajućim. Preklanjski prvi „Čudesni Spider-Man“, kako se franšiza po novome zove, bio je sasvim zgodan, najviše naravno zahvaljujući dvoje mladih zvijezda u glavnim ulogama i nevjerojatnoj kemiji među njima. Nema tu zapravo ništa nevjerojatno jer Stone i Garfield su cura i dečko u stvarnom životu, a jedinica se dosta bavila odnosom njihovih likova.
Posljednjih se godina naime uvriježio takav pristup „jedinicama“ potencijalnih franšiza/serijala – puno spike i uvoda u likove i kontekst, a malo akcije. To naravno zna biti riskantno, ali ovdje je upalilo i stvar je izgledala sasvim dobro. No, onda slijedi dvojka koja da bi zadržala publiku i donijela dodatni rast franšizi mora biti u svemu veća, brža i glasnija od jedinice. No, tamo gdje je primjerice novi „Kapetan Amerika“ uspio u potpunosti, naš je Čudesni prijatelj bogme dobro polomio zube...
Film počinje nekom uobičajenom Spideyevom akcijom koju rješava lijevom rukom dok juri na maturalnu inauguraciju na koju već debelo kasni. Tamo je njegova Gwen (Stone) u glavnoj ulozi, a vrlo brzo saznajemo da Petera/Spider-mana proganja sjena njenog pokojnog oca (Leary) čija je posljednja želja bila da se Parker kloni njegove kćeri. Stari je murjak strahovao s pravom, pokazat će se. Ta Parkerova neodlučnost ide i Gwen na živce i oni zapravo odmah na početku filma prekidaju svoju vezu. Za to vrijeme, polako se u zaplet uvode budući negativci, koji su tek posebna priča...
Cijelu recenziju filma „Čudesni Spider-man 2“ možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.
>> Spider-man Marca Webba potrošio se brže od Raimijeva
