Na njezinim su crtežima i mrlje od kave, a šalica koja “leti” iz ruke svojevrsni je znak gubitka kontrole. Kava je, uostalom, i izvor energije. Na velikom obiteljskom crtežu dvije su djevojčice – kao vršnjakinje prikazane su njezina majka i njezina kći, a njihova je međusobna sličnost neupitna.
Riječ je o izložbi “Polinom”, koju potpisuje osječka umjetnica Jelena Kovačević. Slijedeći žensku nasljednu liniju i iscrtavajući likove na temelju obiteljskih fotografija, ispisala je zapravo vrlo intimnu potragu za osobnim identitetom. Praktični je to dio njezina umjetničkog doktorata na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radovi su nastali u razdoblju između 2016. i 2018., kada su prvi put i izloženi, u Zagrebu.
– Obuhvatila sam četiri generacije žena u obitelji, a htjela sam istražiti pojedine njihove karakteristike, što sam ja naslijedila od njih, što će od njih “povući” moja kćer, i paralelno sam razvijala svoje osobne simbole u umjetnosti, u tehnici crtanja – započinje Jelena Kovačević.
Zaposlena je na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Osijek kao metodičar likovne kulture, a angažirana je i u osječkoj Klinici kreativnosti. Doktorat je posvetila svojoj baki Mari Vejić koja je preminula 2017., u jeku njegova nastajanja.
– Ona je pokretač cijele ideje. Ekonomistica je po struci, ali jednostavno je bila frajerica – smješka se 39-godišnja Jelena.
Njezin je lik i na crtežima, kao i starim obiteljskim fotografijama, a jedna od njih prikazuje je za pisaćim strojem. Taj prizor utjelovljuje bakinu energičnost i entuzijazam.
– Prve crteže započinjem izdvajanjem motiva s dviju fotografija iz obiteljskoga vlasništva. Okvirno su nastale šezdesetih godina, a prikazuju moju baku na svome radnom mjestu te baku sa svojom kćeri, mojom majkom, snimljene u fotografskom studiju. Stare su fotografije same po sebi zanimljive, imale popratno tumačenje ili ne. Činjenica da je netko nekada uspio zaustaviti vrijeme uvijek iznova privlači pogled. Kada je riječ o obiteljskoj fotografiji, tada velik udio u zanimanju zauzimaju interpretacije koje se prenose s koljena na koljeno. U kontekstu vlastite obiteljske tradicije, prva je fotografija oduvijek bila dokaz bakina znatnog pomaka u odnosu na njezinu majku u smislu obrazovanja, karijere i buduće obitelji. Unapređenjem pismenosti na razinu ovladavanja pisaćim strojem otvorila si je mogućnosti rada u gradu i time stvorila nove uvjete za odgoj, razvoj i rast budućih naraštaja, velikim dijelom utječući na moj budući život. To je vidljivo već u samome stavu tijela koji širokim zamahom ruke odaje privrženost pisaćem stroju, gotovo poput zagrljaja. Pisaći je stroj bio objekt želje koji je osiguravao put ka željenom obliku života – navodi ova umjetnica u svom doktoratu.
Na velikom obiteljskom crtežu samo su baka i autorica prikazane u odrasloj dobi.
Kako je to navela u predgovoru kritičarka Ivana Đerđ Dunđerović, Jelena se otiskuje u istraživanje karakteroloških i emotivnih silnica koje je oblikuju, a koje nastoji pronaći u ženama čiji su izbori i odluke usmjerili i njezin život. Arhivirajući spomenute uspomene, autorica traga za razumijevanjem ženskog dijela kromosomske spirale svoje obitelji, za njezinom strukturom koja bi joj mogla pomoći u spoznavanju svoje osobne, rodne i društvene uloge. Pri tome joj crtež služi kao materijalni trag samospoznaje ili kao sredstvo umjetničke i osobne introspekcije.
Jelena Kovačević za sebe će reći da je primarno umjetnica, pa metodičarka likovne kulture i art terapeutkinja.
Rođena je Osječanka, a ljubav prema umjetnosti odvela ju je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala grafiku 2005.. Upisuje potom Poslijediplomski magistarski studij grafike na ljubljanskoj Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, a okončala ga je 2009. Doktorirala je, pak, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu prošle godine.
Zaposlena je u zvanju izvanrednog profesora na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. No tu nije kraj obrazovanju. Po osnutku Poslijediplomskog specijalističkog studija kreativnih terapija u Osijeku, u suradnji Akademije za umjetnost i kulturu i Medicinskoga fakulteta, upisuje smjer art terapije, na kojem je nedavno i diplomirala. Kao art terapeutkinja radi na Klinici kreativnosti u Osijeku. Primjenjuje art terapiju u kliničkom radu s darovitom djecom, djecom i mladima s poremećajima u ponašanju, disfunkcionalnim obiteljima, osobama koje su preživjele traume, mališanima i odraslima pod stresom... Bavi se istraživanjem primjene art terapije unutar obrazovnih ustanova, kao i primjenom art terapije kao oblika osobne mentalne higijene u svakodnevnom životu.
Članica je HART-a, Hrvatske udruge za art terapiju i HDLU-a, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek.
Usporedo s pedagoškim radom, Kovačević je kontinuirano umjetnički aktivna pa je do sada izlagala na trinaest samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu te na više skupnih izložbi. U svome radu poglavito koristi medij crteža i teksta, kojima oblikuje priče iz područja osobnih sjećanja, subjektivnih doživljaja i obiteljskoga nasljeđa.
– Moj stil je dokumentiranje obiteljske povijesti kroz različite medije, uz dosta popratnog teksta. Dok sam bila prvenstveno majka svojoj kćeri i sinu, više sam fotografirala, jer je malo vremena ostajalo za crtanje. Kako djeca odrastaju, tako se, u skladu s tempom života, mijenjaju i mediji na kojima radim, pa sada malo više crtam i slikam – kaže Jelena.
Njezina izložba “Polinom” otvorena je u Galeriji Knifer, u zgradi Eurodoma u Osijeku.
