Cigareta

Izuzetna priča, nabijena prizemljenim emocijama koje ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Metafora značenja cigarete u jednoj i krunice u drugoj ruci kao trenutak odabira onoga što je čovjeku u izvanrednim pomahnitalim situacijama utjeha, nada... Priča posebno naglašava suštinu čovjeka.

Vrhunski ,snažno dojmljivo onako kako Robert piše ;)

Dobro je to Roklicer složio. Dobar balans između emocija, radnje i opisa. Sviđaju mi se zanimljive metafore. Ali najjača mi je ta neka iskrenost, što nema pretjerivanja, prenaglašavanja emocija - treba znati pisati na mjeru. Svaka čast

:svjetska knjizevnost :: kad netko tako pomno i precizno izrazi dubine, meandre, morast i suludost bitka na jedan jasan i doticujuc nacin. kada citas i znas. znas da netko vidi, razumije i onda jos uspije izraziti neizrecivo, i svaka rijec te tjesi i uzdize dokle suze naviru- e onda je to- :: svjetska knjizevnost::

Priča koja će uskovitlati emocije i nikoga neće ostaviti ravnodušnim, vrlo moćno pisac prenosi u čitatelje „tu bol koja izvire iz svakog dijela mene „… Priča koju svakako treba pročitati…

Obozavam ove mačke koji popuju pa makar bili i star mačori... to im nikako ne daje za pravo da lupetaju gluposti...vrijednost knjizevnog djela i svog talenta Robi je svojim radom i zovom prema knjizevnosti dao ...jer njegov je talent neprocijenjivijenjivi za hrvatsku knjizevnu scenu...njegova djela nitko ne moze umanjiti..izbrisati..pa čak i pojedinci..mačori koji lupetaju gluposti i sanjaju da ih bozja ruka udjeli mrvicu talenta koju Robi posjeduje...tu ipak postoji malo pravde ipak na ovom prekrasnom svijetu Mjaukati je lako iz rupe...a tko sluša danas gluposti...mi ne... mjau...mjau..mjauuu

Izvrsna priča, prepuna emocija a bez ikakve patetike!

Ocjenjujemo artefakt, a ne autorov život i moralni lik. Opuštajuće je skinuti naočale svog političkog stava kad se upustimo u čitanje.

Divan tekst, emocije izviru iz svakog slova na suptilan nacin, postajuci mnogo jace nego da su izgovorene na glas. Jednostavno a vrlo snazno.

ovoliko prozirne i plitke patetike nismo vidjeli od doba kad su seoski pjesnici nakon 2. svj. rata pred stogom sijena recitirali svoje stihove ne bi li se lansirali do položaja kulturnog komesara. ali, majku mu, na takve se scene mogloo naići neposredno u poraću, a ovaj nadobudni poeta prazni šaržere svog vokabulara nakon dvaespet godina. i to na nacionalnom književnom natječaju?! ma dajte, uozbiljite se. on šalje krunicu starici majci? ajme!

Kad ne bih osobno poznavao autora i njegov opus, ova bi me priča mogla čak i prevariti. Ovako, ovo kićeno i lijepo opisano velekoketiranje s krščanskim vrijednostima pomoću krunice i uzvišeno domoljublje koje je jače čak i od bratske ljubavi čini ovaj Roklicerov literarni uradak najobičnijim pokušajem umiljavanja desnici koja trenutno vodi i ovaj medij i Ministarstvo kuture. Ljigavo, neiskreno i tužno. Dragi Robi, brat se ne ostavlja na bojištu jer obitelj je jedina prava svetinja - sve ostalo je laž. Ti, koji si bio tamo, to bi trebao znati.