– Na Kosovu je više pjesnika nego u Kini biciklista – surovo se našalio kosovski novinar i pisac Halil Matoshi na otvaranju revije malih književnosti posvećene novoj albanskoj književnosti Kosova u zagrebačkoj Booksi. A kuriozitet revije je da je suorganizator ovog puta iz Beograda.
– Nedavno sam u Beogradu na jednoj anketi zaokružio odgovor da nikada neće biti vrijeme za suradnju Srbije ili Kosova, ali mi moramo raditi na tome – rekao je urednik beogradskog Betona Saša Ilić. On je uz dramatičara Jetona Neziraja stao iza dviju knjiga “Iz Prištine, s ljubavlju” i “Iz Beograda, s ljubavlju” s panoramama novije srpske i albanske literature s Kosova.
– Riječ je o prvim prijevodima pisaca iz Srbije i Kosova u posljednjih trideset godina – ističe Matoshi koji je u koncentracijskom logoru u Požarevcu bio čak godinu dana.
– Meni je i te kako stalo da čitatelji u Srbiji znaju kako sam se osjećao i što sam mislio u to vrijeme – kaže pjesnik kojem su u panorami objavljene logoraške pjesme.
– Danas na Kosovu postoji proza izdajnika i proza patriota. Stara i srednja generacija piše monumentalno, nova proza pokušava pisati individualno. Oni misle da se može psovati i domovinu i narod, ali i premijera – ističe Matoshi po čijem mišljenju kosovski pjesnici mlade generacije pišu izuzetno snažnu, svjetsku poeziju.
Kosovska i srpska panorama imale su promociju u Leipzigu, ali i u Beogradu i Prištini. Prištinski mediji promociju su pozdravili, beogradski uglavnom ignorirali, no Jeton Neziraj, autor sedamnaest drama i selektor kosovske panorame “nagrađen” je smjenom s mjesta ravnatelja Nacionalnog teatra Kosova.
režija aleksandra ilića%