Možete li zamisliti da sluge pljačkaju Downton Abbey? Naravno, da ne, ali roman "Sluškinje" Alexa Haya (Stilus, urednica Adriana Piteša, prijevod Tea Tosenberger Lubar, 18,90 eura) donosi upravo takvu priču, koju je svjetska kritika već nazvala kombinacijom "Downton Abbyja" i "Oceanovih 8".
Priča jest u svojoj biti uzbudljiv triler, priča o pljački, ali to je samo jedan od slojeva ovog poprilično složenog romana. Taj sloj govori o domaćici koja je naglo otpuštena iz najraskošnije kuće u londonskom Mayfairu te s grupom drugih sluškinja priprema pljačku iste te kuće u noći grandiozne zabave na kojoj se očekuju i pripadnici kraljevske kuće.
No, kako se odvija priča, pred čitateljima iskrsava mnogo složenija priča, u prvom redu ona o međuklasnim razlikama, zatim o razlikama unutar klase najbogatijih, gdje na jednoj strani stoje oni koji su tu stoljećima (iako je njihov novac davno nestao), a na drugoj oni koji su se tek obogatili kojekakvim (za plemstvo krajnje ponižavajućim) poslovima. Tome treba dodati i priču o bračnoj i izvanbračnoj djeci, koja ide mnogo dublje od tadašnjeg skandaliziranja i donosi istinski obrat u ovoj priči, ali i onu o tome kako je lako seksualno iskorištavati djevojke koje nemaju ništa, tj. sluškinje, a čiji svakodnevni obrok i krov nad glavom ovisi o predatorima koji ih vrebaju i zatim odbacuju popu potrošene robe.
Čini se previše? Ovako napisano doista i jest, ali autor je to uspio skladno povezati u roman koji se doslovno ne ispušta iz ruku. U to je utkao čak i stranice koje govore o modi tog vremena, kao i teškoj i složenoj ručnoj izradi tadašnje odjeće, a tu su i stranice na kojima dobro prikazuje psihologiju svojih glavnih junakinja. U pozadini svega stoji i pritajena, ali vrlo zanimljiva ljubavna priča, te i zbog toga ovo postaje roman za kojim će posegnuti čitatelji koji dolaze iz krugova ljubitelja raznih literarnih žanrova. Svi će oni u "Sluškinjama" naći neko svoje čitalačko uzbuđenje.
