Dobro poznat i rado čitan naslov iz literature koja je namijenjena starijoj djeci, dakle učenicima završnih razreda osnovne škole, u kazalištu Žar ptica postaje kazališna predstava. Riječ je o slavnom "Dnevniku Adriana Molea", koji režira Saša Broz. A odmah nakon zagrebačke premijere, koja je zakazana za 8. travnja, redateljica se "seli" u Maribor. Tamo je čeka slavna bajka, neka sasvim nova, kako ona kaže, tarantinovska verzija "Crvenkapice", u predstavi koja će se, znakovito, zvati "Djevojčica u crvenoj hoodici".
Uz Adriana Molea odrasle su generacije djece, pretpostavljam i vaša kći. U čemu je njegova tajna?
Pretpostavljam da svatko tko je pročitao "Tajni dnevnik Adriana Molea" ima neku svoju priču s prvim od devet romana autorice Sue Townsend, a koji je netom nakon objavljivanja rasprodan u milijunskim primjercima. Moju kćer Saru oduševila je Adrianova duhovita interpretacija nekih životnih univerzalnih situacija i problema s kojima se susreću tinejdžeri. Za razliku od nje, ja sam se pronašla u sasvim drugim dijelovima priče, u tom nekom osamljivanju koje se događa u tim formativnim godinama i baš kao i Adrian bila sam zaljubljena u klasičnu literaturu i glazbu. I mene, kao i njega, smatrali su pomalo čudnom, tipičnom "štrebericom". Nisam previše sudjelovala u društvenom životu, nego sam vrijeme provodila u baletnoj dvorani. Možda zbog toga tako dobro razumijem potrebu za unutarnjim dijalogom sa samim sobom koji je nevjerojatnom suptilnošću i toplinom kreirala Sue Townsend.
Kakvog ćete ga predstaviti mladoj kazališnoj publici u Žar ptici?
Nije bilo jednostavno pronaći ključ za živo i razigrano uprizorenje romana pisanog u dnevničkoj formi. U mojem konceptu publika dobiva ulogu dnevnika. Tako da su svi monolozi rađeni po principu jedan na jedan, gdje s jedne strane imamo Adriana, a s druge publiku. Svi likovi koji se pojavljuju, kao i situacije, kao da "iskaču" iz Adrianova dnevnika i svi su u određenom pomaku. Upravo tako kako ih on vidi. Pomalo groteskno. On u tom pomaku jedini djeluje normalno. Publika prati predstavu iz vizure glavnog lika i stavljena je u poziciju Adrianova imaginarnog prijatelja, onoga kojem jedinom povjeravaš baš sve. Naravno, svi koji smo pisali dnevnik znamo da sve što stavimo na papir ostaje samo naša istina i ništa ne mora biti doslovno. Vrijeme koje smo obuhvatili u predstavi nismo posebno naglašavali datumima kao u romanu, ali isticali smo neke događaje koji su vezani za razdoblje u kojem se priča odvija. Vizual, glazba i scenski pokret čvrsto su vezani uz 80-e, čak i projekcije, koje su integralan dio predstave, snimane su u formatu koji je bio tipičan za to vrijeme.
Jeste li ga osuvremenili, dali mu Facebook-profil, pratitelje na Instagramu ili pak sljedbenike na Tik-toku?
Ostao je Adrian u svom vremenu, ali nastajanje predstave prati i PR kampanja pa se tako od prvih čitaćih proba na društvenim platformama može vidjeti dnevnik nastajanja predstave o Adrianu Moleu, koji je vrlo duhovito osmislila voditeljica marketinga Milanka Čolović.
Koliko su danas ti knjiški junaci uopće zanimljivi većoj djeci, koja dobar dio svojih života žive virtualno?
Ne znam koliko ljudi zna da je naša zemlja prva uvrstila ovu priču u obveznu lektiru. Kada sam predložila naslov ravnatelju Dragi Utješanoviću, odmah su mi se počeli javljati glumci s molbom da ih uzmem u podjelu jer im je upravo "Tajni dnevnik Adriana Molea" bio najdraže štivo. Mogu reći da je velik broj mojih kolega, prijatelja i suradnika zaista s iskrenim oduševljenjem dočekalo scensku adaptaciju. Taj roman nikad neće pregaziti vrijeme, jer je tijekom desetljeća postao neka vrsta književnog glasnika svih tinejdžera. Svi smo vodili iste "bitke", događale su se prve ljubavi, nesigurnosti, srdžbe, dramske situacije u obitelji, vršnjačko nasilje, ljubomore... Adrian je lik koji nas osnažuje baš zato što se s lakoćom možemo s njim poistovjetiti.
To je ipak sadržaj za malo veću djecu, rubno i sadržaj za mlade, a upravo je toga najmanje na kazališnoj sceni. Rekla bih da je i zbog toga to važna predstava, jer veže uz kazalište one koji su prerasli bajke i "Družbu Pere Kvržice", ali još su ipak daleko od predstava za odrasle.
Istina, nakon dugo vremena i taj uzrast djece i mladih dobit će svoj kazališni naslov. Za tu dobnu granicu prilično je zahtjevno odabrati naslov jer, rekla bih, to je ipak dob kada se najmanje čita, a sve što je obvezna lektira najčešće se skida s interneta. No bez obzira na to, djeca i mladi koji budu dolazili na predstavu vrlo lako naći će dodirne točke s Adrianom. Iste one koje pulsiraju i osvajaju sve generacije već desetljećima.
Kako ste pronašli svog Adriana, tko će ga utjeloviti i tko je ekipa oko njega?
Adriana igra najmlađi član glumačke obitelji teatra Žar ptica Bogdan Ilić i on je zaista neodoljiv kao Adrian. On jedini igra samo jednu ulogu. Svi ostali igraju po dvije uloge. Ostatak glumačkog ansambla čine Vesna Ravenšćak, Dunja Fajdić, Filip Nola (gost iz ZKM-a), Petar Atanasoski i Marko Hergešić.
Odmah nakon premijere u kazalištu Žar ptica čeka vas nova režija, i to u Mariboru, u kojem ćete raditi jednu od najpoznatijih bajki za djecu. Kakva će biti ta nova Crvenkapica?
Jako sam zahvalna umjetničkom ravnatelju Aleksandru Popovskom na pozivu za suradnju sa Slovenskim narodnim gledališčem u Mariboru. Dogovorili smo da naslov bude popularan, a dao mi je otvorene ruke da ga interpretiram kako želim. U suradnji s dramaturginjom Majom Borin nastaje fantastičan autorski tekst "Rdeča kapuca" ("Crvena hoodica"), prema motivima braće Grimm, ali inspiriran Tarantinom i "Odvratnim stihovima" Roalda Dahla. Tekst koji je prema mojoj ideji napisala Maja iznimno je inspirativan i motivirajući. Mogu ga opisati kao duhovit triler s pjevanjem. U podjeli je devet sjajnih glumaca mariborske Drame, a na predstavi će surađivati i veći dio autorskog tima koji je bio angažiran na "Čarobnjaku iz Oza", predstavi koju sam radila u ZKM-u. Angažman u SNG-u Maribor stvar je profesionalnog prestiža, jer to je kazalište jedno od najboljih u regiji. Meni osobno odlazak u Maribor i više je od posla. Naime, moja baka Herta Haas i njezini roditelji dr. Heinrich Alexander Haas i Priska bili su ugledna i poznata mariborska obitelj. Tako je suradnja s mariborskim SNG-om za mene i povezivanje s obiteljskim korijenima.
