Bit će ovo godina anketa, tajnih ručkova i večera između koalicijskih i izvankoalicijskih partnera, nuđenja obećanja građanima i uzajamnih političkih podmetanja. Politika u 2011., sudeći prema prvim izjavama, ulazi i dalje nesvjesna stvarne situacije, bez volje da govori o pravim temama i nespremna za težak rad. Krivo savjetovani da moraju u novu godinu ući šireći optimizam i budeći nadu, političari su očito i dalje spremni raditi jedino na tome da mažu oči građanima u borbi za zadržavanje svoje pozicije ili osvajanje novih. Vlast će tvrditi da je pročistila svoje redove i tako se spremila za sljedeće četiri godine iako se još ne nazire konkretan kraj nijednoj od brojnih otvorenih afera, a još manje kraj aferama, a pozicija će uporno tvrditi da je alternativa korumpiranoj i nesposobnoj poziciji, iako se osim te izlizane floskule ne može niti naslutiti u čemu je njihova stvarna alternativnost, što je to što su oni spremni napraviti a da “preporođeni” HDZ već nije spreman napraviti isto.
Umjesto da je u novu godinu Vlada ušla zatrpavajući građane programima iz kojih bi se stvarno moglo iščitati u kojim će segmentima, kojim novcem i rokovima te s kakvim ljudima građanima biti doista bolje, Kosorova se odlučila za kozmetičko popravljanje slike Vlade novim ministrima – a svojim uglavnom starim služ(be)nicima – i naravno da joj to nije moglo popraviti ocjenu u anketama.
Za građane se ništa nije promijenilo. Ne nazire se ni taktika, a kamoli strategija razvoja, kriza je i dalje na vrhuncu, ljudi i dalje vise na rubu egzistencije u strahu da će se sunovratiti u bezdan nezaposlenosti i ovrha. U Hrvatskoj još nije proradila svijest, koju Zapad odavno poznaje, a to je da većina ljudi koji su pošteno radili i živjeli može preko noći završiti bez ičega. Beskućnici su još uvijek neki drugi, koji su sami krivi za poziciju ili nisu imali nikakvih ambicija, a ne susjedi koji su ostali bez posla i istjerani iz svojih kreditom kupljenih stanova.
Siromaštvo se iz zagrebačke perspektive – koja se hrani lažnim skijaškim spektaklima i prepucavanjima oko Cibone i Dinama te besmislenim saborskim raspravama – čini kao teško moguća opcija iako je ozbiljno zakucalo na vrata mnogih koji to još nisu shvatili i koji u sadašnjim odricanjima uime boljih vremena još ne prepoznaju da nije riječ o štednji kao voljnoj aktivnosti, već o podsvjesnom odbijanju priznavanja da je riječ o običnom siromaštvu. U ostatku Hrvatske siromaštvo je uglavnom već postalo način života – dovoljno je pogledati bilo koju reportažu s terena i vidjeti kako danas izgledaju, žive i govore tzv. obični ljudi – i proizvelo pasivnost i beznađe tipične za zemlje nerazvijenog svijeta.
I dok visoka politika baca prašinu u oči licitirajući datumom izbora, kao da je riječ o nekoj povijesnoj prekretnici, a javnost je zagušena statistikom o odnosu dvaju koalicijskih blokova i srazu dvoje premijerskih kandidata, Zorana Milanovića i Jadranke Kosor, svaki bi građanin trebao donijeti samo jednu, ali pravu novogodišnju odluku, a inspiraciju za njezinu provedbu može dati nitko drugi nego Milan Bandić. Naime jedna je njegova nedavna izjava prošla neprimijećena, a zaslužuje da joj se posveti pozornost. Nije riječ o onoj da će se kandidirati na parlamentarnim izborima noseći listu s mladim, uglednim i nepotrošenim ljudima – za kojima trenutačno vlada pomama na političkoj sceni pa bi trebalo utvrditi neku komisiju koja će izdavati certifikate o nepotrošenosti – već ona kojom je prokomentirao Ingrino zatvaranje zagrebačke dvorane Arena.
– Nek se oni, kak’ se ono u Zagrebu kaže, skulpiraju – poručio je, kako se moglo čuti u tonskim zapisima, Bandić Ingri. Iako je i dalje misterij kako zagrebački gradonačelnik dolazi do svojih kovanica, osobito zanimljivih kada uključuju strani jezik, ovu građani trebaju uzeti kao program za sljedeću godinu. Doista bi se trebali skulirati i potom politički “skalpirati” sve one koji su prodefilirali proteklih godina, a nisu zaslužili da se po dobrom pamte. E, to bi bilo pravo skulpiranje.
Fotka je dobra i priča za sebe: Jadranka uživa u svojim zvjezdanim trenucima dok još traju, a Milan se koncentrirao i namjestio najskromniju i najuslužniju facu i čeka neki svoj novi trenutak.