SUBOTA 12. 1.
Partijska
ćelija u vrhu vlasti
Novine stvarno pretjeruju! Sve su danas kao prvorazrednu senzaciju
objavile da se novi ministar obrane Branko Vukelić sve do 1994. godine
izjašnjavao kao Jugoslaven, da je bio član SKH, da je
izbjegao sudjelovanje u obrani zemlje, da mu kuća koja je bila unutar
“krajine” gotovo nije taknuta... No takvom se
Vukeliću na čelu Ministarstva obrane ne treba čuditi.
Štoviše, on je idealan za Sanaderovu vladu. Prvo,
ako je izbjegao Domovinski rat, neće biti osumnjičen za ratne zločine.
Drugo, činjenica da su mu Srbi štitili kuću u
“krajini” znači da su već imali pričuvnu viziju
buduće vlasti u Hrvatskoj u kojoj će zajedno s Vukelićem biti i
dužnosnici iz pobunjeničkih redova i agresorske JNA. Treće, takav se i
nije mogao izjašnjavati drukčije doli kao Jugoslaven. I
četvrto, kao negdašnji član SKH, zajedno s Lukom Bebićem,
Slobodanom Uzelcom, Jadrankom Kosor, Božom Biškupićem,
Draganom Primorcem, Josipom Friščićem, Marinom
Matulović-Dropulić i drugima on bi i danas mogao sazivati sastanke
komunističke partijske ćelije u vrhu hrvatske vlasti.
NEDJELJA 13. 1.
Liberalna
obrana policijske države
Kako su revnosni u obrani pravne države, pa su gotovo panično protiv
toga da se, po odluci Hrvatskog sabora, Branimir Glavaš
brani sa slobode! A jedne jedine riječi o metodama Vladimira Fabera
nisu rekli ni Vesna Pusić, ni Ivo Josipović, ni Nenad Stazić, ni Ratko
Gajica, ni Krunislav Olujić, ni Ivo Banac... Dakle, po njima,
“pravna država” može podnijeti zlostavljanja,
prijetnje i ucjene kakve su bile karakteristične za Titovu Jugoslaviju,
Pavelićevu NDH, Staljinovu Rusiju, Hitlerovu Njemačku, ali ne može
podnijeti obranu sa slobode čovjeka protiv kojega se upravo tim
zlostavljanjima, prijetnjama i ucjenama dokazi konstruiraju kao
što su se konstruirali u fašizmima i komunizmima!
Kad je skupina generala sročila pismo protiv kriminalizacije
Domovniskog rata, koje bi potpisao svaki hrvatski patriot, Stjepan
Mesić ih je munjevito umirovio. Unatoč očitim zlima koja je napravio
Vladimir Faber, Mesić ga uzima u zaštitu i ne isključuje ga
iz svoje Komisije za pomilovanja. Još jedan dokaz kako
lijevo-liberalni moral i policijska država mogu zajedno!
PONEDJELJAK 14. 1.
Sramota
i “Ponos Ratkajevih”
Incident na snimanju dosad neusporedivo najlošije HTV-ove
sapunice “Ponos Ratkajevih”: glumac
Božidar Alić tvrdi da ga je redatelj Branko Ivanda ispljuskao te mu
glavom udario o zid. Ivanda tvrdi da ga je, pošto ga je Alić
izvrijeđao, samo blago rukom udario po onoj strani lica na kojoj se
ozljede ne vide, da je poslije tog udarca sudjelovao u snimanju, i tko
zna kako je i gdje poslije zaradio
“šljivu” s kojom se slikao za
medije... Kad se unedogled snima lutkarska sapunica, u kojoj nema
nijedne uvjerljive relacije među likovima, u kojoj se glumci pokreću
kao lutke, u kojoj se sreću kad god to scenaristu treba koliko god to
bilo neuvjerljivo, i kao lutke izgovaraju odrvenjele dijaloge i
“životne istine” koje se skanjuju uporabiti i
novinarski početnici – i Alićeve uvrede i Ivandina
šaka su odušak, izbacivanje nagomilane negativne
energije i izraz prezira prema poslu koji se radi. Redateljeva pljuska
po licu glumca pljuska je po svom vlastitom licu dekana
Akademije dramske umjetnosti koji se komercijalizirao – do
dna, do vlastitog bijesa. Ali od bijesa prema sebi obično strada netko
drugi.
UTORAK 15. 1.
Kome
obećava Pankretić? Sebi!
Ako obećate da ćete nešto učiniti za pet godina, nitko vam
ne može reći da govorite istinu, ali ni da lažete! Jer, vaše
je obećanje neprovjerljivo. Stoga je vaš jezik oslobođen
odgovornosti, kao, na primjer, uoči izbora 2000. godine kad su
Radimir Čačić i Vesna Pusić obećali 200.000 novih
radnih mjesta. Sada pak Božidar Pankretić kaže: “Na selo ću u
deset godina vratiti 450.000 ljudi.” Čačić i Pusićka do kraja
četverogodišnjeg mandata nisu ostvarili nijedno radno mjesto
više nego što je radnih mjesta bilo na početku
tog mandata. A ako je suditi po tome kakvo je stanje na selu danas i
kakvo je bilo dok je Pankretić već bio ministar, ne samo da se tamo
neće vratiti 450.000 ljudi nego bi ih toliko moglo otići. Pa ipak,
abeceda psihologije kaže da Čačić, Pankretić i drugi koji obećavaju ne
govore uludo. Jer, svi ostvare svoje osobne probitke u nekom skladu s
onim što obećavaju Hrvatskoj. Čačić je nakon
četiri godine vlasti bio višestruko bogatiji, bit će to i
Pankretić, i svi drugi ministri odreda. U memoriji velikog novca
najbolje se čuvaju uspomene na vrijeme kad su se neki, poput
Milinovića, vezali lancima!
SRIJEDA 16. 1.
Uzimaju
milijarde - uskraćuju sitniš
Kao što je Eduardo da Silva zahvalan Modriću kad mu na
utakmici reprezentacije doda loptu za pogodak – bit će da je
tako na “centaršutu” Europskoj uniji
koja je Hrvatskoj uskratila novac iz nekih pretpristupnih fondova
zahvalan Zoran Milanović. Ali nema baš razloga za veselje
Milanovićevu pogotku u Sanaderovoj mreži. Sjećam se nemarnog susjeda iz
svog sela koji je prodao jedan krasan veliki vinograd s kojeg mu je
poslije novi gazda “darežljivo” poklanjao nekoliko
korpi grožđa. Poput tih korpi je novac što ga Hrvatska
dobiva iz pretpristupnih fondova Europske unije, u čije najmoćnije
zemlje odu godišnje milijarde eura profita iz hrvatskih
banaka i drugih profitabilnih tvrtki koje smo strancima
budzašto prodali. I Milanovićev SDP i Sanaderov HDZ upravo
su se natjecali u rasprodaji “obiteljskog
srebra”, a kako je počelo, vjerojatno ćemo i idućih godina
gledati kako se Milanović i Sanader natječu u skidanju gaća Europskoj
uniji i svađaju oko toga čije su čari ljepše.
ČETVRTAK 17. 1.
Govorite
potiho, Faber je u blizini!
“Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko
nema kuću, dva auta i barem 50.000 eura
ušteđevine...” To je slavna
prošlogodišnja izjava Ratka Mačeka, donedavnog
glasnogovornika Vlade, dana u povodu javnih upita Sanaderu o podrijetlu
njegovih skupocjenih satova. Imovinske kartice novih članova Vlade
– Adlešičke, Bajsa, Jandrokovića, Milinovića,
Pankretića i Uzelca – posve su u skladu s tim Mačekovim
političkim svjetonazorom. U skladu je s njim i Mačekov odlazak u
privatni marketinški biznis u kojem će usluge pružati i
HDZ-u i koji će mu donositi više novca nego
dosadašnji posao. Budući da imovinske kartice novih
ministara, uglavnom iznimno bogatih, pokazuju kako su svoje imetke
stekli zahvaljujući svojoj povlaštenosti, Mačekovu izjavu,
koju on potkrepljuje vlastitim primjerom, treba dopuniti, pa bi glasila
ovako: ne možete u politiku ako se niste dovoljno nagrabili, i ne
možete u politiku ako se zahvaljući njoj ne želite još
nagrabiti. Narod je nekad znao reći: lopov do lopova! Ali potiho, jer
je bio komunizam, u kojem su te na svakom koraku vrebali Vladimiri
Faberi!
PETAK 18. 1.
Je
li moguće da to Sanader kaže!?
Možete li povjerovati da je – na sastanku s poslodavcima i
sindikalistima koji zbog poskupljenja prijete prosvjedima, u koje će
se, kako prijeti, uključiti i SDP – Sanader rekao:
“Situacija je teška, ali nije
zabrinjavajuća.” Je li to onaj Sanader koji se za izbore
hvastao da je narodu priskrbio brda i doline, a nakon izglasavanja
Vlade obećao nova brda i doline!? Zar su se njemu otele riječi:
“Situcija je teška”? Gdje je
teška? U Nigeriji? Ali čovjek, koji je u petnaestak godina
od činovnika u podstanarstvu uznapredovao do bogatuna s vilama i
skupocjenim satovima, zna što, kada, gdje i kome treba reći.
Sindikaliste treba umiriti, prilagoditi se jeziku
tog najpodmitljivijeg ljudskog soja, i dati im do znanja da
ne mogu svi odjednom i svi na isti način okrenuti leđa i pustiti
vjetrove u lice radnicima. Smrad bi bio strašan, zato: svaki
izbori – jedan Kunst!
TJEDNA INVENTURA
