Ni jedna me od televizijskih faca toliko ne stavlja u rascjep i ne zbunjuje kao Aleksandar Stanković. Imam, naime, dojam da bi se s njim privatno dalo družiti, fino napričati o filmovima, glazbi, ženama i pornićima, čak ima i nešto simpatično u toj njegovoj infantilnoj buntovnosti koja me podsjeća na vlastita punkerska društva iz tinejdžerskih dana.
No, s Aleksandrom Stankovićem kao profesionalcem koji vodi i uređuje emisiju s jednim od najelitnijih tretmana HTV se nalazi u priličnom sosu. Očito je riječ o prilično narcisoidnoj osobnosti koja ne samo da se precjenjuje nego baš i ne drži previše do autoriteta svojih pretpostavljenih pa je sklon soliranjima, često i preko ruba povrede radne discipline. A s izuzetkom vješanja natpisa "zatvoreno" nakon nezgode s Ladišićem, u svemu tome baš i nema, kao ni u svom načinu vođenja razgovora, osobitog stila.
Posebno ga nije imao u nedjelju kada je svoga gosta Gorana Štroka doslovno izreketario da preuzme na sebe financiranje školovanja dvojice dječaka iz siromašne obitelji na način koji bi kod njega prvoga izazvao sumnju u iskrenost pobuda za taj čin da se dogodio u nekoj drugoj emisiji. Potkraj razgovora sa Štrokom pustio je dječake u studio, te prikazao reportažu o njihovu teškom stanju i u glavu upitao gosta bi li im plaćao bar po tisuću kuna mjesečno.
Zbog toga krajnje drskoga čina HTV bi se u najmanju ruku trebao ispričati i Štroku i financiranoj obitelji jer je prvi dovoden u izrazito neugodnu situaciju da svoju humanost mora dokazivati na tako mizeran način, a obitelji jer su zlouporabljeni da bi Stanković ispao baš kul. Ne učini li HTV to, znači da ubuduće možemo očekivati i slične pothvate u istoj i drugim emisijama: da Jadranki Kosor uvali braniteljsku obitelj na skrb, Huljiću novu pjevačicu Magazina ili da Ivi Jerković predloži da olakša nekom uspaljenom pubertetliji...
Svima nam je puno lakše kada nam je fra Šimun Šito Ćorić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, u "Brisanom prostoru" (HTV) rekao što tišti Hrvate u dijaspori. Sa suzom u očima slušali smo da je dijaspora jako zabrinuta što Hrvatska nema dovoljno aktivnu politiku prema Hrvatima u BiH, kao ni prema njima u inozemstvu.
Što će biti s drugom ili trećom generacijom Hrvata u SAD, tko će za 10 do 15 godina dolaziti u iseljeničke klubove...? Zato kao zabrinuti građanin ove zemlje ovim putem molim i Predsjednika i Vladu da što prije dobro razmisle koji su prioriteti ove zemlje i da među njih svakako svrsta ljude koji su odlučili otići iz nje, zarađivati i plaćati porez kod drugih. Dajte njima, mi građani ove zemlje već smo navikli da se o nama najmanje vodi računa!
Na HTV-u pravo korizmeno vrijeme, vrijeme odricanja. Prvo se pater Tonči Trstenjak odlučio odreći prevoditeljice koja se u korizmi odlučila odreći muža. A onda se pročulo i da se HTV planira odreći Trstenjaka. A do Uskrsa još dva tjedna, tko zna tko će dotad sve ostati bez jaja.
