Veliki američki inovator Thomas Alva Edison jednom je zaključio da je “nezadovoljstvo neizbježna posljedica napretka”. To je možda i najbolje objašnjenje nezapamćene oporbene fronte koja je stvorena u povodu Vladina prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima. Uostalom, postoji li još jedna točka o kojoj konsenzus mogu postići Katolička crkva, Hrvatski laburisti, ekološke udruge, HDZ, Društvo arhitekata i veći dio hrvatskih sindikata? Vjerojatno ne, kao što ne postoji nitko razuman tko bi podržao prodaju nacionalnih prirodnih bogatstava. Ipak, jesu li takva uvjerenja spomenuti spremni podržati i konkretnim djelima? Jer, ne tako davno Porečka biskupija prodala je “fratarsku šumu” – golemo poljoprivredno imanje na Dajli – za potrebe gradnje golf-resorta. Je li to primjer očuvanja prirodnih resursa?
Dakako, priča o zaštiti prirodnih bogatstava, kao i o poticanju investicija, u suštini je priča o licemjerju.
Za investicije se načelno zalažu svi, dok nije upravo njihovo zemljište koje za tu svrhu treba biti izvlašteno.
Jednako tako, za zabranu bilo kakvog otuđenja prirodnih dobara zalažu se svi dok ne dobiju primamljivu ponudu za ono koje je u njihovu posjedu.
Kad bi bilo drukčije, zar bi danas na prodaju bilo više desetaka otočića duž Jadranske obale?
Taj selektivni antikapitalizam na snazi je i danas pa se tako kao najglasniji protivnik novog zakona pojavljuje Neven Šimac kojem su domaće javne tvrtke kao konzultantu Europske investicijske banke isplatile stotine tisuća eura, a jednom je prilikom čak fakturirao i svoj dolazak na ceremoniju otvaranja plinovoda. Uistinu, strašan je taj neoliberalni kapitalizam.
Ovaj Zakon o strateškim investicijskim projektima govori o Nacionalnim prirodnim bogatstvima koja su vlasništvo DRŽAVE HRVATSKE. Dakle nisu ni moje ni vaše privatno vlasništvo nego NACIONALNO BLAGO. Prosvjetlite me gospodine Biočina ako mislite da neznam razliku između privatnog i NACIONALNOG,a vama na znanje, ova vlast nije dobila mandat da bez naroda donaša odluke koje se tiću tog naroda...