Miljenici su nacije, njihov križni put kroz Norvešku iznova
je nadahnuo Hrvatsku, a već sutra svi će svoje priručne apoteke
ponijeti u klubove po Španjolskoj i Njemačkoj, čak i
Sloveniji. Izudarani, zakrpani, kao pravi "bauštelci" stavit
će zdravlje na panj i lomiti kosti i mišiće za plaće
inozemnih poslodavaca.
Sudbina rukometnih gastarbajtera. Tko te plaća, taj te baš
ne tuče, ali traži da muški odradiš ugovor.
Pošteno i poslovno. Naši igrači su i po cijenama
u vrhu, Balić u Portland San Antoniju igra za više od
300.000 eura po sezoni, a Metličić u Ciudad Realu i Lacković u
Flensburgu za više od 200.000 eura.
Džeparac u odnosu na nogoloptače, ali takva je rukometna burza. Stara
je ideja Zorana Gopca da se svi pakleni vrate u Hrvatsku, u Zagreb,
koji bi onda opet jurišao na europski naslov. To, zapravo,
ne treba biti Gopčev, nego baš hrvatski projekt! Svejedno je
hoće li iza njega stati HOO, Ministarstvo ili lokalna samouprava.
Ako Bandićev pomoćnik Jelušić kao predsjednik Cibone polovne
Amerikance plaća po 300.000 eura, ako Mamić i Dinamo toliko daju
Bišćanu koji je odbacio hrvatski dres, ili Hajduk
"perspektivnom" Rumunju Cernatu, novac se onda može i mora naći za
paklene.
Zbog čega Metličić i Balić uoči SP-a 2009. u Hrvatskoj ne bi pokrenuli
euforiju u Splitu, Lacković i Sulić dignuli Zagreb, Dominiković
Metković... Draganji je bilo dovoljno mahati katarskom zastavom da se
okupi galerija sponzora za više od 100.000 dolara
godišnje. Pakleni mašu hrvatskom zastavom, nije
im to valjda zapreka?
Hrvatskoj su draži polovni stranci
