Bio je to tjedan pojačanih šumova u komunikacijskim linijama. Umjesto
da nedjeljom poslijepodne spava ili se izležava kao sav pošten narod,
Robert Ferlin već mjesecima u to vrijeme ima emisiju koju treba voditi
jer ga je netko debelo usosio i dao mu da radi taj za njega izuzetno
stresan posao u kojem stalno mora razgovarati o nečemu o čemu nema
pojma.
No, "dečko koji obećava", koji će prije dobiti čir na želucu i nestati
s ekrana nego što će ispuniti "obećanje", odlučio je prošle nedjelje
prozvati samoga sebe. I njemu je samom bilo očito da mu nikako ne ide
razgovor s redateljicom filma "Grbavica" Jasmilom Žbanić i glavnom
glumicom Mirjanom Karanović (kao ni mnogi drugi). Sijao je riječi sve
nešto izdaleka, naokolo, vlastitu neupućenost garnirao neuvjerljivim
pohvalama ("vidjeli smo jednu od upačatljivijih scena", a kaže da film
nije ni vidio), tradicionalno ubacivao rečenice u rečenice, pa lovio
samoga sebe gdje je stao, a da pritom ništa ne kaže.
A onda mu je postalo dosta samoga sebe: "Ne znam zašto stalno
izbjegavam problem u vašem filmu nazvati pravim imenom
silovanjem". Ali, već je trenutak kasnije opet izgubio vezu sa samim
sobom: "Kako ste reagirali kada ste čuli vijesti?". Sva sreća da je
smrt Miloševića bila dovoljno velika vijest da su gošće odmah povezale
o čemu je riječ pa su mu i odgovorile, ali ostaje nejasno otkud takva
nespretnost u komunikaciji kod čovjeka koji ima sasvim dovoljno
iskustva da bi trebao znati da kada želi nešto pitati, onda to pita
kratko i jasno. Posebno kada o temi nema pojma, jer se svakim novim
pridjevom ili digresijom samo još više tone.
Ono što se u ponedjeljak događalo s komunikacijama urednici i
voditeljici HTV-ove emisije "Život je lijep" Maji Sever bilo je
životno, ali ne i lijepo. Prvo nije mogla nikako dobiti vezu s
Beogradom da bi sa suprugom ubijenog srpskog novinara prokomentirala
"vijest" pa je počela pokazivati znakove nervoze nedobrodošle kod ljudi
koji se pojavljuju na ekranu.
A onda je ta veza uspostavljena u jednom od najopipljivijih trenutaka
emisije, dok je fiziolog i književnik Matko Marušić pred njom sijao onu
dozu karikaturalne sebeljubivosti koju smo odmah prepoznali iz nastupa
njegova brata Joška Marušića i prije nego što smo doznali da su njih
dvojica u rodu. Dok se on hvalio silnom duhovitošću svoje knjige
"Medicina iznutra" (citati: "knjiga je jaaako duhovita, smiješna",
"Ante Tomić piše odlične knjige, tako smiješne, kao što je i moja") i
pokušavao nas sve išamarati, nezainteresirana je Maja Sever tražila
pitanja za sugovornicu na čekanju, čekala trenutak da prekine tu odu
slatkorječivosti i pozabavi se važnijim stvarima. Za plastičniji dojam
koji je izazvao prizor zamislite si spoj naslijepo u kojem
nezainteresirana djevojka jedva čeka pobjeći od razmetljiva udvarača.
Senzacionalno: u Hrvatskoj ne postoji ni rock glazba, ni jazz, ni
blues, ni rap, ni rnb...! To nam je obznanila Severina svojom izjavom
da "Štikla" nije turbofolk jer to "čak nije ni naš termin nego
njemački. Ta riječ kod nas ne postoji!" Dakle, ni jednoga glazbenoga
stila koji nema svoj domaći naziv u nas jednostavno nema. To znači da
od glazbe nesumnjivo imamo samo narodnu. Na žalost, skoro da i
jest tako!
TA DIVNA STVORENJA
