Glavni tajnik UN Boutros-Boutros Ghali 23. kolovoza 1995. godine,
izvještavajući o događajima nakon Oluje, rekao je pred Vijećem
sigurnosti da je “riječ o masovnom egzodusu i da nema dokaza o
sustavnim i široko rasprostranjenim kršenjima humanitarnog prava
izazvanim hrvatskom vojnom akcijom“. Trinaest godina poslije jedan od
glavnih svjedoka haaškog tužiteljstva na suđenju generalima Gotovini,
Čermaku i Markaču, kanadski general Andrew Leslie, govori o 500 mrtvih,
hrpi naslaganih leševa oko kninske bolnice...
Svoje stavove mijenjao je i Boutros Ghali pa je bio glavnim tajnikom
UN-a samo jedan mandat, a general Leslie ima ambiciju postati
načelnikom stožera kanadske vojske. U sjedištu UN u New Yorku pažljivo
prate sva događanja na suđenju našim generalima i mnogi nisu
oduševljeni kontradiktornim izjavama Leslieja i priznanjem kako se
nekih datuma ne sjeća te možda nije precizan u svjedočenjima.
Krenu li kanadski novinari komentirati te amnezije, moglo bi mu
izmakuti promaknuće! O razvoju događaja u Haagu i mogućnosti produženja
rada tog ad hock suda razgovarala sam s novinarima i diplomatima na
East Riveru. Zaključak je da 2008. godine svijet nije zainteresiran za
ratne događaje na prostoru bivše Jugoslavije kao što je bio 1993. kad
je rezolucijom VS 827 osnovao ICTY.
Jedan me informirani sugovornik podsjeća da je Haaški sud između
ostaloga osnovan da bi “prestrašio strane u sukobu” i tako spriječio
nove zločina poput onih u Vukovaru, Škabrnji... No, Srbi su 1995.
godine bez straha od suda i sankcija iz svijeta, počinili genocid u
Srebrenici.
U ljeto 1996. godine Francuska je u VS blokirala istragu o padu
Srebrenice ne želeći pokrenuti odgovornost nizozemskog bataljuna, ali i
francuskoga generala Morillona. Tako “jaki” štite svoje! U isto vrijeme
kreću sve veća prozivanja Hrvatske za događaje u Oluji, prijeti nam se
sankcijama, optužnicama.
Jedna od točaka iz pravilnika Haaškog suda koja kaže da je “osobna
odgovornost pravna osnova djelovanja suda” polako gubi smisao i uvode
se pojmovi zajedničkog zločinačkog pothvata u kojem se proziva hrvatski
politički i vojni vrh. Tako se to radi slabima! Na East Riveru ima i
onih koji se boje debakla tužiteljstva na suđenju generalima jer se
svakodnevno potvrđuje da je Carla del Ponte više vremena provodila
promovirajući sebe po svijetu nego stručno radeći na optužnicama. O
njezinoj knjizi govore loše šaleći se da je promovirala hrvatske momke
jer na kavama u UN-u novinarke pitaju ima li kod nas još zgodnih poput
generala Gotovine.
U lipnju glavni tužitelj Bermetz podnosi izvješće VS i očekuje se
njegov stav o produžetku rada suda ili provođenju izlazne strategije pa
bi sud mogao zatvoriti vrata do kraja 2010. godine. Diplomati koji
prate haaške procese imaju i arhive u kojima sam pročitala da je
Washington Post, tjedan dana nakon Oluje, napisao: “Hrvati dokazuju da
oni nisu problem, nego rješenje. Stvorili su novu regionalnu ravnotežu
na osnovi koje mogu krenuti pravi mirovni pregovori sa Srbima.”
U isto vrijeme New York Times, tradicionalno strog prema nama, tvrdi u
uvodniku: “Strategija Washingtona prema Hrvatskoj iskoristila je
hrvatske vojne snage kao nadomjestak za vojnu silu koju nijedna zapadna
zemlja nije bila voljna upotrijebiti na tlu Bosne”. Haaški sud, koji
ima ambiciju da napiše svoju povijest raspada Jugoslavije i stvaranja
Hrvatske, sa svjedokom poput generala Leslieja neće uspjeti.
POGLED S MANHATTANA
