Cijela se Francuska zabavlja svojim predsjednikom i njegovom navodnom izvanbračnom vezom, koja je poprimila sve osobine dobre intimističke drame razdirane medijskim povećalom i strahom za profesionalne pozicije, na hrvatskom bismo rekli – strahom za budućnost ove napaćene zemlje. Osobito se zabavlja mali bivši predsjednik Sarkozy, koji je svojim držanjem podsjećao i na Napoleona u trenutku kad mu je konj pobjegao niz pustopoljinu.
No dobro, u Njemačkoj je kancelarka slomila zdjelicu odgurujući se skijama po snijegu, ona koliko znam zabavlja više mene nego Sarkozyja. Naime, ja se pitam gdje je ta svemoćna žena našla vremena i da se tako pošteno uneredi, ja, naime ne nalazim minute ni da potkratim bradu i napravim gulaš od vepra, iz moje skromne perspektive još uvijek je nejasno tko se od nas dvoje, gospođe Merkel i mene, bavi ozbiljnijim poslom. Tako to valjda ide u bogatim zemljama, njihovi šefovi imaju vremena i onda se bave destruktivnim aktivnostima. U nešto raspadnutijim, ali i dalje lijepim i zanimljivim, bogatim i čudesnim zemljama kao što je na primjer Španjolska, princeza i njezin muž rukometaš osumnjičeni su za pronevjere, no još su uvijek podosta hladnokrvni, kako i priliči svim tim utegnutim opravama i frakovima. I doista, teško je nositi bilo kakvu krunu ako prije toga nisi progutao nekakvu metlu.
No, mic po mic, eto nas i u Hrvatskoj, zemlji koja, premda dijeli europsku budućnost s navedenim zemljama, nema s njima prevelike sličnosti. Mi se, i dalje, valjamo po našem prevarantskom blatu i čekamo spas koji nam se nudi iza ponoći na nekim televizijama. Eh da, i tamo je primjetan pad popularnosti nekih tema, naime ljubav i sreća pali su posve u drugi plan, sad se od tih podbuhlih proroka najviše traži talisman ili mantrica koja privlači novac. Drugu riječ za sreću na hrvatskom. I da, potjeralo Čačića, ja ridam suze velike poput odrona na cesti za Karlobag. I da, njegov pulen Vrdoljak, onaj isti čovjek koji je u jednoj TV emisiji rekao da mu je Ratko (kuku meni) duhovni otac ili nešto još ljigavije obećava milijardice za koju godinu. Sve je zapravo sjajno, nažalost europski šefovi stradavaju zbog potrebe za ljubavlju i rekreacijom, ali mi im i u tome možemo pomoći, zabavit ćemo ih, jednostavno ćemo se svaditi u Europi. Oko Srbije.
Esteve Soler u Splitu
Predstava Kontra progresa baš je naški antiprotivna
Nije ovo nikakva moja parola premda vrlo često tako mislim. Nije za to nitko kriv, ja doista često mislim da smo mogli ostati negdje u nekoj našoj prošlosti pa kako ispadne, čak i onoj intimnoj. No, pustimo mene, ja sam ionako ucijenjen lomovima zdjelica, Sarkozyjevim špičokama ili nekom drugom glupošću, da i ne spominjem stvari koje su mi u opasnijoj blizini. Govorim o premijeri koja nas čeka u splitskom kazalištu, mladog katalonskog autora Estevea Solera, a u režiji Nenni Delmestre. Soler je zanimljiv i popularan autor čije se drame igraju diljem Europe, osobito je privlačan jer njegovi dramski komadi imaju tu famoznu riječ protiv u naslovu, pa tako on piše Protiv ljubavi, Protiv demokracije, a evo u Splitu i Kontra progresa. Nekad bi ga davno pitali zašto je toliko antiprotivan. U svakom slučaju, ovoj se tužnoj predstavi treba veseliti, ponajviše zato što u redateljsku snagu Nenni Delmestre ne treba sumnjati, a tema je ionako odavno naša. Mi smo, kao poznati trećemilenijski cinici antiprotivni svemu. To vježbamo baš svaki dan.
Divna žena
Romantična, blesava vijest zbog basistice The Pixies
Skoro se čini nevjerojatnim da su agencije, uključujući i Hinu, prenijele jednu romantičnu, poprilično blesavu vijest o tome kako su članovi benda The Pixies oduševljeni novom basisticom Paz Lechantin, kako govore o tome kako je ona pak jednostavno divna. Rijetko se ovakvi epiteti nađu u šturim agencijskim vijestima, koje nažalost zaposjedaju samo ratovi i dosadni ljudi koji nemaju mnogo veze s umjetnošću, ali odlučuju o sudbini zajedničkog svijeta. Paz Lechantin na mjestu žene koja svira bas gitaru u Pixiesima nasljeđuje Kim Deal, ženu čije nam bas dionice još uvijek zvone u ušima u nezaboravnim pjesmama koje vrijeme nije načelo, baš suprotno. O tome zašto Pixiesi na mjestu čovjeka koji svira električni bas žele upravo ženu, ja se ne usuđujem nagađati, imaju oni sigurno neki svoj razlog. Ja samo veselo upisujem da su si zbog jednog benda i dviju basistica svjetske agencije dopustile malo leksičkog romantizma.
Sutra je novi dan i opet će biti po starom – dosadne.
>>Bandiću je Čačić kao Isus: Sad kad su ga razapeli vidjet će što su učinili
>>Pusić: Mnogi su razgovarali s Čačićem prije izbacivanja, ali nije bilo efekta
hladno pivo pertijski band..što partija kaže mile glasno trubi..a zato mile pjeva na trgu..ma partija sve namjesti..