Pravi pobornici svinjokolje zaklinju se u krvavice i sve vrste barenih kobasica, koje ne zahtijevaju prvorazredno meso. Iako po pravilnicima i deklaracijama spadaju u najjeftiniju robu, nisu rijetki oni koji, kao u vulgarnu mačo-vicu, uzmu cijelu svinju zbog jedne kobasice. Njima svinjokolja ne bi bila svinjokolja bez krvavica, djevenica, tlačenica, prezvuršta....
A najslađe je (i najprljavije) kada se glave, obrezine, srca, jezici kuhaju u kotlu u slanoj vodi. Biraju se onda slasni ljepljivi komadići, još malo posole, pa zaliju gemištom. To je pravo kolinje, kažu neki.Mesnice prodaju obrađene komade za sušenje, pa ostaje dosta materijala za barene kobasice.
Mnogi stoga i kupuju to meso, a u mesnicama i klaonicama dobiju i krv u bocama, pa s barenim kobasicama prave malo kolinje u svojim domovima. Koliko domaćinstava, toliko tipova krvavica. Neki stavljaju više mesa, a neki samo krv i salo te kukuruznu kašu u djevenice. Rade se i krvavice bez krvi, a tlačenice i prezvuršti mogu biti s puno mesa ili s više želatine od raskuhanih kožica i nožica. Krvavicama se osim krvi dodaje kaša žitarica, od ječma do hajde i kukuruza.
Nakon nadijevanja, koje ne smije biti potpuno zbog pucanja, krvavice se obaruju u puno masne vode, a mogu se staviti i u mrežu od povrtne vreće i sl. Ako se opkuhaju do kraja, mogu se i takve jesti, a obično se prepeku na tavi pa poslužuju s kiselim kupusom i restanim krumpirom. U primorju u krvavice stavljaju i mediteranske dodatke. Za prezvuršte meso ne smije biti previše raskuhano, a osim želudaca, ima i umjetnih ovitaka. Bitno je da nema komada čiste masnoće, da bi ih želatina od kožica mogla dobro povezati te da se dadu lijepo rezati i jesti kao hladan narezak.
