Upravo u vrijeme kada se zahuktala anticrkvena kampanja o crkvenoj
nezainteresiranosti i bešćutnosti za gospodarsku krizu u Hrvatskoj, s
Kaptola je probila informacija da se u okrilju Hrvatskog Caritasa
intenzivno «kuhaju» svojevrsne antirecesijske mjere.
Vodstvo Caritasa čak je apeliralo nedavno na Stalno vijeće Hrvatske
biskupske konferencije, koje se sastalo nedavno u Zagrebu zbog
sastavljanja dnevnog reda proljetnog zasjedanja HBK, da pod obavezno
uvrsti tu točku dnevnoga reda na svoju sjednicu. «Naprosto ne
možemo sjediti skršetnih ruku», objasnio je ravnatelj Caritasa
vlč. Ivan Milovčić.
Caritas se, moramo priznati, u posljednje vrijeme povukao s javne
pozornice i uljuljkao u osrednjost uhodanih božićnih i sličnih akcija.
Posljednji put javnom je scenom «žario i palio» kada je
predstavljao i lobirao za neradnu nedjelju, koja mu se posve izbila iz
ruku i pretvorila u žareće političko, svjetonazorsko i ideološko
pitanje. Caritas, kao najoštrija oštrica crkvenog suosjećanja sa
socijalnom stvarnošću, ne može sebi dopustiti luksuz pasivnog
promatrača. Pogotovo u krizi ovakvih razmjera.
Najavom ozbiljnih mjera (SOS prodavaonice, financijski fondovi,
edukacija) Caritas je ovoga tjedna Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj dao
sasvim novo lice. Mnogi Crkvi zamjeraju preveliku navezanost na
materijalno, gradi se megalomanski, od države novac dobiva i javno i
tajno.
Mnogo toga je netransparentno. Premda je svima jasno da se takvo
ponašanje može pripisati oskudici i trpljenju u socijalizmu, mnogi su
na Crkvu, tj. njezino vodstvo i službenike, spremni gledati kao na
svojevrsne parazite u društvu. Zaboravilo se čak i na ratna vremena, u
kojima je upravo ta ista Crkva podnijela golemi humanitarni teret.
Dojam je, naime, da je Crkva bogata i još k tome – bahata.
No, kriza je očito vrijeme čišćenja uma, pa su tako u mnogim
(nad)biskupijama i caritasima shvatili da se ne može tek tako
promatrati kriza. Takvo probuđenje i samoj će Crkvi pomoći da
«propuše» svoju mrežu, u kojoj su npr. mnogi župni caritasi
zakržljali. I upravo se od njih najviše očekuje, jer doslovce znaju
lica svih potrebnih.
I uspije li najavljena Caritasova «antirecesijska akcija»,
Crkva će dobiti novi legitimitet i snagu za druge socijalne akcije u
hrvatskom društvu. Pred kojima je financijska i gospodarska kriza čak
možda i malen zalogaj, jer treba zahvatiti u dubinu društvenih
promjena. Mijenjajući sebe, Crkva je u stanju promijeniti i društvo oko
sebe. Promijeniti i ljude i njihove odnose da, na putu prema
Kraljevstvu Nebeskom, još i na zemlji osjete dodir pažnje i blagostanja.
U POVODU
