Nije zabranjena, ali se ne smije ni saditi ni sijati, trenutačni je status paulovnije koja je s epitetima najbržerastućeg i najisplativijeg stabla na Zemlji te feniks drva posljednjih godina hit i u Hrvatskoj. Zbog predivnih cvjetova sade je na okućnicama i u vrtovima, dok poduzetnici u njoj vide potencijal za biomasu, pelete, drvnu građu, stočarstvo, namještaj, glazbene instrumente, ljesove..., ovisno o tome siječe li se nakon tri ili pak osam godina tijekom kojih neke vrste izrastu uvis i 25 metara, obujma i 50-ak centimetara, što odgovara kubiku drva.
Rizik ili profit?
Procjene su da je njome zasad u nas zasađeno više desetaka hektara. No dok neke europske i svjetske ekonomije uzgajivače i novčano podupiru očekujući višestruke koristi po državni proračun (Njemačka s oko 650 eura/ha) – a već od idućeg mjeseca u pravilu počinje njezina sadnja – paulovnija je u nas ove godine nepoželjna. Ministarstvo poljoprivrede Davora Romića u njoj ne vidi ništa drugo do invazivnog korova kojemu nije mjesto na poljoprivrednim površinama “rezerviranim” za proizvodnju hrane. U šumama se nikad i nije smjela saditi ili sijati, dok Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Slavena Dobrovića nema ništa protiv njezina komercijalnog iskorištavanja.
– Sukladno članku 69. Zakona o zaštiti prirode Ministarstvo može dopustiti stavljanje i uvođenje u prirodu stranih vrsta i hibrida iz roda Paulownia spp. - elongatu, fortunei, bellissiju, Shan Tong te hibrid 9501. Stručnim mišljenjem Hrvatske agencije za prirodu procijenjeno je da je rizik njihova prirodnog širenja nizak, a korištenje ovih vrsta u drugim državama članicama EU pokazuje brojne pozitivne društveno-gospodarske učinke – tvrde iz Dobrovićeva ministarstva, čije su službe dosad procjenjivale eventualnu štetnost paulovnije na ekosustav, zaštićena područja... i izdavale rješenja za njezinu sadnju. No nakon što je Romićevo ministarstvo poteglo to pitanje, Dobrovićevo je, dok ne dobije jasnu pravnu osnovu kojom se izričito zabranjuje ili omogućava sadnja stranih vrsta i hibrida roda Paulownia spp. na poljoprivrednim površinama, zavrnulo pipu kad je riječ o dozvolama.
Dr. sc. Ines Pohajda iz Savjetodavne službe kaže kako se u nas na poljoprivrednim površinama među drvenastim biljnim vrstama tzv. kratkih ophodnji do 20 godina toleriraju samo crna joha, topola, breza, bagrem, grab, kesten, jasen i vrba. Vrste iz roda Paulownia u prilogu I. Ugovora o financiranju EU nalaze se na popisu dopuštenih poljoprivrednih vrsta, za koje članice mogu dati i potpore, dodaje ona. No u nas one nisu predviđene jer nisu autohtone biljne vrste, pri čemu je svakako važno imati na umu da introdukcija stranih vrsta u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji može predstavljati značajne rizike koje često nije ni moguće procijeniti.
Sjeme kupuju i online
– Trenutačni zastoj oko paulovnije na tržištu u neku je ruku i dobar, jer zbog nedorečenih propisa i premalo kontrole mnogi na našem tržištu love u mutnom. Preko oglasnika se prodaje i ozloglašena paulovnija tomentosa (dopušteni su samo njezini sterilni hibridi), koja je u mnogim zemljama zabranjena. Sjeme nabavljeno online ne podliježe nikakvoj kontroli – kaže Valentin Grunfelder iz Solarnih projekata koji u suradnji s institutom Biotree iz Sofije prodaje, ali i uzgaja nekoliko vrsta paulovnije u RH. Jedini surađuju s Biotreejem pa je jedna od konkurentskih tvrtki za koju se otkrilo da pod krinkom istog instituta prodaje loše sadnice iz Srbije lani završila i na sudu, kaže Grunfelder, koji se nada kako će se u idućih mjesec dana, do početka sadnje, riješiti zavrzlama s dozvolama u Hrvatskoj – i problem sivog tržišta. Drugi su pak poput Mladena Ardalića iz Vomi Commercea od paulovnije odustali.
– Tržište se napunilo i dosta je nelojalne konkurencije, a kako ni zakonski okvir nije riješen, shvatili smo da paulovnija u Hrvatskoj ne može biti ozbiljan posao – tvrdi Ardalić. U Službi za bilinogojstvo Ministarstva poljoprivrede tvrde kako je promjena namjene poljoprivrednog zemljišta u šumu paulovnije protuupravna, neprihvatljiva, opasna za ravnotežu ekosustava i bioraznolikost. Podsjećaju na slučaj kada su nestručni krugovi u nas zagovarali uzgoj Amorphe fruticose I, u nas poznatije kao čivitnjača, bagremac ili divlji bagrem, koja danas čini velike štete u šumarstvu, vodoprivredi, livadama i pašnjacima, istiskuje autohtonu floru i teško ju je uništiti i herbicidima. Zbog medonosnih cvjetova vole je samo pčelari.
