Dok se ovoga ljeta hvalimo rekordnim prinosima krušne pšenice, oko 1,1 milijun naspram potrebnih nam 400.000 tona, durum pšenicu ćemo, po starom uvriježenom pravilu, uvoziti. U Hrvatskoj se godišnje proizvede zanemarivih 1500 do 2000 tona, a kako nemamo nijednog mlina koji bi je uzeo “pod zub”, izvest ćemo je u Austriju kako bi se dio nje, samljevene, za potrebe domaćih proizvođača vratio kao brašno bez kojega nema kvalitetne tjestenine.
Kvaliteta po količini jaja?
– Durum pšenica nije genetski prilagođena našim područjima mada su se u posljednje vrijeme u Baranji našle neke austrijske sorte koje zadovoljavaju i po prinosu i po cijenama – kaže potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić.
No predsjednik uprave Našeg klasja Zoran Šimunić kaže da se u nas nikad nitko i nije ozbiljnije bavio durumom, gdje bismo ga i koliko mogli proizvesti. Agronomski fakultet posljednje istraživanje na tu temu napravio je 70-ih godina prošloga stoljeća, u bivšoj državi, u kojoj je bio zabranjen uvoz tjestenine pa su je domaće tvrtke, pekarske i mlinarske, radile od krušne pšenice. Bila je mekana i raskuhana, a kvaliteta se mjerila po količini dodanih jaja. Dio proizvođača i danas tako radi, dok je spomenuto istraživanje rađeno u dolini Mirne u Istri. Nikome tada nije palo na pamet da bi tvrda tjesteninska pšenica lako mogla uspijevati u Baranji.
– Ako može u Mađarskoj, Austriji, južnoj Slovačkoj, Kanadi, zemljama koje su još dalje od ekvatora... Zašto ne bi i u Baranji i Slavoniji – pita Šimunić, koji je prije sedam godina s jednim kooperantom pokrenuo pilot-projekt proizvodnje duruma, a danas to funkcionira kao uspješna poslovna priča. Treba znati i treba ulagati, ističe. Danas ima nekoliko kooperanata, koji s ozbiljnim ulaganjima i pravilnim agrotehničkim mjerama, imaju visoke prinose i od 7 t/ha. I u europskom su vrhu i po količinama i po kvaliteti.
– Tko se želi ozbiljno baviti proizvodnjom klasične tjestenine, svježe ili sušene, ona mora biti od duruma. Drukčije ne ide – kaže Šimunić.
Otkupna cijena tvrde pšenice u pravilu je viša 50–100% u odnosu na cijenu merkantilne. Ove godine, iznimno, zbog nižih prinosa i poplava diljem zapadne i sjeverne Europe, u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj... koje su utjecale na kvalitetu, cijene krušarice podivljale su za više od 40%, a durum se plaća za oko 30% više. I on, naravno, kao i sve može podbaciti. No na bečkoj burzi tona merkantilne pšenice trenutačno iznosi 250 eura, a duruma 360 eura, tvrdi naš sugovornik.
Mlinari ne vide dobar biznis
Od proizvedenog duruma Našem klasju za proizvodnju treba 500 tona, a ostatak ostane u izvozu.
– Ne znam kako bih uvjerio ratare da proizvodnja duruma ima perspektivu. I mlinari kažu da im se ne isplati zbog malih količina, dok po mojoj procjeni samo za domaću proizvodnju tjestenine godišnje treba oko 15.000 tona. Proizvođači tjestenine u Srbiji kupuju durum u Mađarskoj i Austriji, iz BiH i u Italiji... Zašto durum ne bismo prodavali i njima te EU koja ga nema dovoljno i uvozi iz Afrike i Kanade koja je drastično podbacila zbog suše? – pita Šimunić.
